Pored svakog artikla nalazi se dugme „Dodaj u korpu“ – kliknite na njega i artikal će automatski biti dodat u Vašu korpu.
Artikle u korpu možete na isti način dodati i sa svoje liste želja. U svakom trenutku pogledom na korpu u gornjem desnom uglu ekrana možete da vidite koliko artikala imate u korpi.
Kada ste odabrali sve artikle koje želite da kupite, kliknite na korpu u gornjem desnom uglu ekrana i otvoriće vam se obrazac za kupovinu.
Odabrane knjige možete platiti karticom, pouzećem ili uplatom na račun.
Troškovi dostave su 180 dinara za plaćanje karticom i uplatom na račun, i 180 dinara za pouzeća.
Troškovi isporuke za inostranstvo su 2700 dinara – pakete isporučuje DHL.
„Mirko Kovač, poslednji veliki pisac velike potonule Jugoslavije, daruje nam, evo, svoje poslednje napisane stranice, svoj književni testament. Zahvaljujući njemu vreme koje se udaljava postalo je vreme koje nije izgubljeno u maglama i tami prošlosti, postalo je vreme koje nam je blisko, vreme koje se vraća. Mirko Kovač, pisac sa harizmom, pisac velikog dara, izvornog talenta, nastavlja da živi u svojoj literaturi, zajedno sa svojim čudesnim i fascinantnim likovima.“ Filip David
„Vrijeme koje se udaljava veličanstveno je ostvarenje i posljednji rukopis na polici jedne autorske, borhesovski shvaćene vječne biblioteke, kojom se zaokružuje i opkružuje jedna neponovljiva spisateljska imaginacija.“ Đorđe Krajišnik
„Vrijeme koje se udaljava, posthumni roman-memoari Mirka Kovača, predstavlja nesumnjivo remek-delo. Ključni razlog za ovu tvrdnju jeste činjenica da iz ove knjige neprekidno izbija radost pripovedanja, onaj duh priče koji uživa u samom sebi, koji čak i kada se bavi stvarima koje ni najmanje nisu prijatne širi oko sebe pozitivnu energiju i nagrađuje čitaoca upravo neprevaziđenim osećanjem radosti.“ Vladimir Arsenić
„Ova knjiga je i dragoceno i pouzdano svedočanstvo o kulturnoj politici i političkoj kulturi u periodu posle Drugog svetskog rata, pre svega o 60-im i 70-im godinama prošlog veka u Beogradu, kada Kovač intenzivno sarađuje i druguje sa najznačajnim književnicima, slikarima, filmskim i pozorišnim umetnicima tadašnje Jugoslavije, prkoseći svojim intelektualnim angažmanom stegama cenzure tada veoma rigidnog sistema. Ovo su priče o susretima intelektualaca između kojih je postojalo uzajamno poštovanje, ako ne veće ili manje prijatelјstvo, o njihovoj borbi sa represivnim aparatom i cenzurom, o njihovim zajedničkim nastupima u javnosti, ali i sukobima i razmimoilaženjima.“ Zdravko Petrović
Свако ко данас критикује Мирка Ковача и налази му замерке (било на књижевном, било на политичком, било на националном пољу), треба да прочита ову књигу, у којој ће, без претеривања, наћи још неке аргументе за још оштрију критику Ковача. Добра је књига, то стоји, можда једино није требало оно у претпоследњем поглављу (о историјату Ковачеве тазбине). Но, мемоари су типични за човека какав је Ковач био: у СФРЈ бунтовник, бегунац од војске, швалер и мангуп, доцније заговорник југословенства и наднационалности (вероватно само симболично), а онда кад Југославије више нема, не сваљује кривицу на сецесионисте него на браниоце те државе. Како год, вреди прочитати ову књигу, доста тога се може из ње сазнати, има и пишчевих маштарија које су ионако прозирне, а тек се након ове књиге може добити целовит профил Мирка Ковача. Добра књига, леп стил писања (ту и тамо српско-хрватско мешање терминологије), а најкориснија за неумољиве критичаре Ковачевих политичких ставова.
Njegovu testamentarnu knjigu (tako je nazvao Filip David) "Vreme koje se udaljava roman-memoari" dočekao sam sa skepsom – verovatno je opet zaboravio zavičaj. Bio sam, na moju radost, opovrgnut i vrlo prijatno iznenađen. Kovač je svojim majstorskim pripovedačkim umećem, već davno izgrađenim ličnim stilom, praveći od svakog susreta priču koja se pamti, napisao tople priče o majci, ocu, o baki, čak i o prababi. To je bio ključ za ukidanje mojih zamerki – takav talenat, a uvek o nečemu tuđem – bilo je to ono što mi je smetalo da ga prihvatim kao književnog velikana. U tekstu o ocu on na jednom mestu kaže "našao se na onoj visini kad se mogao osjećati mirnim i sabranim, jer odatle se vidio put kojim će otići; o, pa to je ta divota nadahnuća, jer svatko će od nas u jednom času progovoriti jezikom koji je do tada bio negdje zapretan." On je tim jezikom progovorio u ovoj knjizi.
Moja iskrena preporuka za ljubitelje dobre knjige, a za one koji smatraju da poznaju našu književnost i obaveza.
“Vrijeme koje se udaljava” Mirka Kovača i “Prozraci 2” Svetlane Velmar Janković, dvije su autobiografske i posljednje knjige ovih poznatih pisaca.
Iako bliski generacijski, Kovač i Velmar Jan...
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.