Laguna - Kolumna - Ukus konzervirane tune iz prošlosti - Knjige o kojima se priča
SAJAMSKI DANI od 15. oktobra do 1. novembra
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Ukus konzervirane tune iz prošlosti

08.06.2020.
Moja porodica godinama jede konzerviranu tunu ukusniju od tune koju jedu moji sugrađani ili pak čitaoci ovog teksta. Objasniću u nastavku kako...

No prije toga valja reći koju riječ o preperima (eng. preppers), tj. ljudima koji očekuju da će u bližoj ili daljoj budućnosti doći do kolapsa sistema, pa se aktivno pripremaju za preživljavanje u uslovima pandemije, katastrofe ili čak kataklizme.

Pokret prepersa zahvatio je cijeli svijet, mahom zapadni, gdje onih koji gomilaju zalihe i stiču vještine for survival ima na stotine hiljada.

Javnost je za prepere saznala nakon dokumentarnih filmova koji su emitovani na kanalima „National Geographic“ i „History“, a više informacija o tome kako preživjeti zlu ne trebalo može se naći na Fejsbuk stranici Preperi Srbije.

Preperi se između sebe razlikuju i po tome za kakvu se nevolju spremaju.

Jedni gomilaju hranu i ljekove, drugi prave podzemna skloništa, treći se naoružavaju, četvrti treniraju da bi višednevnim pješačenjem, recimo, mogli da izađu iz megalopolisa zahvaćenih pravim ili pak društvenim plamenom...

Zajedničko za prepere je da imaju apokaliptičnu intuiciju, ljubav prema prirodi i raznim vještinama. Preperi su sve samo ne glupi. Oni od igle položene na list, kad ga polože na vodu – naprave kompas. A od papirnog ubrusa i dva lastiša – zaštitnu masku.

Virusom preperstva, ako se tako kaže, zaražen sam u Beogradu, mjesec dana prije negoli će nas napasti NATO. Mi nismo mogli da znamo da li će Beograd da ostane prepoznatljiv kada bombardovanje jednom prestane, ili će pak glavni grad da liči na Drezden, njemački grad sravnjen sa zemljom u Drugom svjetskom ratu.

Pa sam počeo da sakupljam konzerve i čuvam prepečen lebac.

Danas sam vjerovatno do te mjere skroman preper da se tim imenom i ne bih mogao da nazovem, jer sam svjestan da bi u slučaju pada sistema onoga ko ima n primjer kozu, ubili oni koji nemaju kozu, da bi onoga ko ima bilo kakvu jestivu kulturu – pokrali, da bi onome ko ima vodu – vodu popili, i tome slično. Zato se trudim da imam po koju svijeću viška, pakovanje šibica, malo sapuna, poneki lijek ili melem, te pakovanje upaljača. Ratno iskustvo iz regiona naučilo nas je da su stvari koje zauzimaju malo prostora a koje se u slučaju pada sistema mogu dobro trampiti – pametna investicija.

Vratimo se na konzerviranu tunu ukusniju od tune koju jedu čitaoci ovih redova... Obično godišnje kupim 50-ak konzervi, zapakujem ih, zabilježim rok trajanja, i pohranim ih na meni znanom mjestu (dislokacija simboličnih zaliha potkazuje me kao čovjeka koji razmišlja kao preper). Riječ je otprilike o količini koju mala porodica koja izbjegava konzerviranu hranu pojede za godinu. A kupi se i po koja „ovogodišnja“ konzerva, tu i tamo.

Opazio sam, dugo godina kušajući mahom „tunu iz prošlosti“, kako kvalitet oličen ukusom opada iz godine u godinu! U poređenju sa konzervama iz 2015. g, tuna iz 2020. je bezukusna, premda slutim da će biti preukusna kada se 2025. bude upoređivala sa ukusom tune iz 2020. godine. Ovo sam iskustvo htio da podijelim, jer iza njega stoji priča duga 20 i kusur ljeta, a počela je u Beogradu, 1999. g, pod bombama.

Podijelimo, na kraju, ljude koji žele da prežive, u tri grupe.

Jedni su svakako migranti, koji se evakuacijom bore za opstanak.

Drugi su, npr. oni Beograđani koji vikendom ne odlaze na selo, nego u potpunosti zavise od grada, pa im zaliha bilo čega, čak i pod uslovima dugotrajnog nestanka struje nekmoli epidemije, dobro dođe. Podgrupa su Beograđani koji vikendom odlaze pak na selo: sve njihove zalihe ionako stanu u jedna kola.

Treći su poljoprivrednici. Oni su po defoltu preperi, jer pokušavaju da budu samoodrživi proizvodnjom vlastite hrane, počesto i struje. Treća grupa je najmanja. Plodna Vojvodina sa zemljom za koju Pavić kaže „da bi živa čoveka rodila“, prodaje se u bescijenje, kao i zemlja u Srbiji, kao i zemlja u regionu, osim gradova, i mimo Primorja.

Biti preper košta.

Preper s velikim P na mjesečnom nivou izdvaja uzdignutu obrvu novca za ono za što se sprema.

Iz svega proizilazi jedna misterija koja se tako dobro vidi na primjeru srpske zemlje. Svi znamo da se za 5.000 evra na našim prostorima može kupiti kuća, hektari zemlje oko kuće, i razne voćke u paketu. Pa opet, nema kupaca.

To će reći da veliki imaoci dobrih komada planete Zemlje, generišući sukob koji se mora zbiti, a koji se zbog ogromnog bogatstva – količine zaliha i veličine luksuznih skloništa nikako ne mogu nazivati preperima – spremaju na to da cijene svega što vrijedi još padnu, ne bi li u trenutku predviđenog kolapsa tek onda sve kupili za džabe.
(Izvor: Pečat)

U potpisu fotografije:
Konzerve tune iz 2015. godine (Foto: N. M.)
Ostale kolumne autoraPogledajte sve
životinjsko carstvo laguna knjige Životinjsko carstvo
05.10.2020.
Dugogodišnjim posmatranjem ustanovio sam da većina ljudi čašu sa vodom na pola – vidi kao polupraznu, a ne kao do pola punu. Šta više, ustanovio sam kako ljudi koji opažaju čašu...više
više
ukus konzervirane tune iz prošlosti laguna knjige Ukus konzervirane tune iz prošlosti
08.06.2020.
Moja porodica godinama jede konzerviranu tunu ukusniju od tune koju jedu moji sugrađani ili pak čitaoci ovog teksta. Objasniću u nastavku kako... No prije toga valja reći koju riječ o preperima...više
više
ja, dondo laguna knjige Ja, dondo
18.11.2019.
U najpoznatijem djelu dubrovačkog pisca Marina Držića glavni je junak dundo Maroje. Komedija „Dundo Maroje“ prvi put je izvedena polovinom 16. vijeka u Sali Velikog vijeća Dubrovačke...više
više
knjižara so  laguna knjige Knjižara „So“
16.07.2019.
Imam dovoljno godina da vjerujem kako mnogi ljudi ne lažu kada ponekad uz uzdah Ah! kažu da su odivijek maštali o tome da otvore klasičnu knjižaru i tu nađu idealan odnos izmeđ hleba koji se uvijek...više
više
Knjige autora
Najnovije kolumnePogledajte sve
šaka života laguna knjige Šaka života
21.10.2020.
Dole u selu, u Badnjevcu, s druge strane Lepenice, moji brat i snajka imaju prodavnicu. U njoj ima svega, od eksera preko kuhinjskih potrepština, alata, baštenskih kanti i semena, burića i meni nepoznatih...više
više
kako sam preboljela koronu laguna knjige Kako sam preboljela koronu
26.08.2020.
Ležim na podu bolničke sobe. Blijedožuti linoleum još je vlažan jer malo prije oprala ga je čistačica kojoj sam vidjela samo čelo i oči, sve ostalo bilo je pokriveno zaštitnom opremom. Ipak,...više
više
isidora bjelica (1967 2020) i novi talas i lako štivo laguna knjige Isidora Bjelica (1967-2020) – I novi talas i lako štivo
21.08.2020.
Prvi put kada se pojavila u medijima (a u medijima će se pojavljivati vrlo često u narednim godinama i decenijama), i prvo saznanje o Isidori bila je čuvena „naci-žurka“ u Sarajevu, gde...više
više
krvopije laguna knjige Krvopije
16.07.2020.
Prirodu volim i trudim se da je razumem, čak i kada je krakata, dlakava, krastava, ljigava, bode, spotiče, ima višak očiju ili manjak nogu. Shvatam da je priroda lanac oko vrata planete i da svaka...više
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politkom korišćenja kolačiča.