Tri zalivska Hrvata

Vremenom se do te mjere nataložilo blaga u Boki Kotorskoj da ako bi svi Srbi zahvatili koliko mogu, i svi Hrvati ako bi - opet bi toga nataloženog blaga preostalo. Dobro došli u Boku Kotorsku

Kao motiv romana „Jedro nade“ (Laguna) - stoji misao doživotnog Admirala Bokeljske mornarice dr Miloša Miloševića (1920-2012): „Naša perspektiva je u našoj retrospektivi.“

Da bih čuo tu vanvremensku misao od čovjeka koji je studirao pravo i violinu u Padovi, romanistiku diplomirao u Beogradu, arhivistiku specijalizirao u Parizu, te doktorirao na Filozofskom fakultetetu u Zadru s tezom „Boka Kotorska za vrijeme mletačke vladavine (1420-1797)“ - morao sam da vižitam Admirala u kapetanskom salonu barokne palate koju je na obali mora u Dobroti naslijedio od prugastoplavih predaka.

Miloš je Milošević bio najobrazovani Bokelj svoga vremena. Mudar do mjere da je do starogradskog Markata po sir, recimo, masline ili ribu - išao svakodnevno biciklom. Renesansno obrazovan, otkrio je pravu definiciju zalivskih pomoraca, naslovom istoimene knjige – „Pomorski trgovci, ratnici i mecene“. Da bi trgovali, pomorci su morali da se ratujući brane na moru, eda bi potom podigli crkvu, naručili platno, kupili skupocjenu knjigu, školovali muzičara. Misao Hrvata Miloša Miloševića, po kojoj je „naša perspektiva u našoj retrospektivi“ je toliko univerzalna da bi mogla izvezena da stoji na svim zastavama. Jer je tačna. Kako to? Tako što se sve ubrzanije vrijeme sve više kvari, dočim samo slijepi ne vide da se alat za popravku nalazi u dakako pozitivnom dijelu svih naših udruženih prošlosti, počev od poštovanja 10 Božjih zapovijesti...

Jedini pravi i još uvijek živi novinar u Crnoj Gori je Hrvat Siniša Luković, čiji zalivski korijeni sežu 600 godina unazad. S obzirom na to šta nepotkupiv istražuje da bi objavio u dnevnim novinama Vijesti, uključujući i katalog dilova s Milovim režimom kolaborirajuće Hrvatske građanske inicijative, kandiduje ga, u nekim drugim vremenima, za podizanje spomenika na rodnoj tivatskoj rivi. S diplomom Fakulteta za pomorstvo iz Kotora, Siniša Luković opisao je, pride, portrete svih bitnih turističkih, trgovačkih i ratnih brodova koji su od 19. vijeka naovamo uplovili u Boku, te iza sebe ostavio kapitalna „Pomorska lica Boke Kotorske“.

Miomir Abović je po obrazovanju profesor a po vokaciji političar poznat po tome što lupa verbalnom šakom o sto u obalnom parlamentu. Ovaj pravdoljubivi Hrvat zadužio je FB pratioce jednom od najboljih defincija Boke i bokeljstva. Po prof. Aboviću Bokelji su izolovan i pomalo tragičan svijet, u okviru Crne Gore, a bez suštinske veze sa Crnom Gorom. Bokelji nikad - kaže Abović - nisu postali ni apsolutni dio neke druge južnoslovenske nacije, niti su prihvaćeni od istih nacija kao njihov nedvosmisleni dio. Bokelje Hrvate većina Hrvata nije u stanju da percipira kao nedvosmislene i prave Hrvate, niti Bokelje Srbe većina Srba percipira kao nedvosmislene i prave Srbe. Usud Boke i domicilnih Bokelja - podvlači Abović - je nepripadanje nekom svijetu ili civilizaciji u potpunosti. Na razmeđi svjetova, na periferiji civilizovane Evrope, Boka i Bokelji su kosmos za sebe, ljudi koji pokušavaju da razumiju druge i Drugo. A opet je taj izolovani kosmos kreacija koja će trajati i kada domicilnih Bokelja više ne bude.

Naša je perspektiva u našoj retrospektivi.

Boka Kotorska ima bogat kulturno-istorijski narativ, prvi do narativa Dubrovačke republike. Na to je mislio dr Miloš Milošević.

Vremenom se do te mjere nataložilo blaga u Boki Kotorskoj da ako bi svi Srbi zahvatili koliko mogu, i svi Hrvati ako bi - opet bi toga nataloženog blaga preostalo. Dobro došli u Boku Kotorsku.

Izvor: Nedeljnik