Sva mora

Vjerujem da ne postoji konačan spisak svih mora na svijetu.

Nije to otud što može biti mora niču i gase se kao države – nego zato što, kao npr. u Mediteranu, svako želi da pred svojom obalom ima more za sebe.

Sam Bog zna kojim se strujama graniče okeani. U Homerovoj Odiseji sve je more, nema drugih imena, a u Ilijadi se pominju samo Tračko i Ikarsko.

Na savremenim kartama, u razmjerama 1:85.000.000 vide se četiri okeana: Atlantski (24), Sjeverni ledeni (7), Indijski (4) i Tihi (33). Brojke u zagradama predstavljaju mora koja se mogu iščitati iz razmjera 1:30.000.000 i 1:3.000.000. Što detaljnija mapa – potencijal za nova mora je veći.

Počnimo od polova.

Uslovno dakako rečeno – artička mora su: Istočnosibirsko, Grenlandsko, Bijelo, Karsko, Leptevsko, Čukotsko, Boforovo, Beringovo, Ohotsko, Labradorsko, Norveško, Sjeverno, Baltičko, Barencovo, Irsko i Keltsko more.

Antarktička mora su: Škotsko, Vedelovo, Amundsenovo, Belingshauzenovo, Rosovo i Kosmonautsko more.

Mora Indijskog okeana su: Arabijsko, Crveno i Lakadivsko more. Ili ih sa morima između Filipina i Australije, oko arhipelaga velikih ostrva, Sumatre, Jave, Bornea i Nove Gvineje, ako ih (ne) svrstamo u pacifička mora, ima još i više: Natuna more, Andamansko, Filipinsko, Sibujansko, Boholsko, Samarsko, Luzonsko, Javansko, Floresko, Savu more, Bandsko, Molučko, Halmaresko, Ceramsko, Solomonovo, Sulu more, Celebesko, Bizmarkovo, Sulavesi more, potom Japansko, Istočnokinesko, Žuto, Južnokinesko, Arafursko, Timorsko, Koralsko, Tasmanovo i Koro more.

Mora Atlantskog okeana su Sargasko, Karipsko i Argentinsko more. Ali tu je i Mediteran – Sredozemno more. Za Grke je ono „naše more“, koji će naziv Rimljani potom latinizovati. U Mare nostrum...



Mediteran ima mora za čak 10 odiseja!

Ako i Crno more uvrstimo u rukavac Atlantskog okeana, sredozemna mora su ova: Crno more, Azovsko, Sredozemno, Jadransko, Tirensko, Ligursko, Jonsko, Egejsko, Kritsko, Karpatsko, Tračansko, Mramorno i Mirtoansko more.

Za koliko mora od svih ovih nikad nismo čuli...?

Nemoguće je ustanoviti kojim su od svih mora plovili Srbi. Lakše je kazati da su pomorci iz Boke navigavali svim okeanima svijeta. I svim morima na kartama, uključujući i elektronske, u razmjerama 1:85.000.000 – 1:3.000.000.

Zašto neka mora – nisu mora? Zašto je Meksički zaliv – zaliv, za razliku od susjednog Karipskog mora, koje je – more?

Zašto Baltičko more, baš kao i Crno – nije zaliv, kao npr. Hadsonov zaliv, koji je (na granici Sjevernog ledenog okeana i Atlantika) – površinom veći i od Crnog i od Baltičkog mora zajedno, iako su geografski gledano sve ovo zapravo zalivi?!

Zašto se morem zove Crveno, dočim prvi susjedni zaliv nije more nego golf Persijski, iako je površinom duplo veći od nekih egzotičnih pak mora?

Zašto se za slične plavo-bijele površine s obje strane Indije ne kaže, recimo, Bengalsko more a zaliv Arabijski, nego se kaže obratno: Arabijsko more i Bengalski zaliv? Ovako je moguće širom svijeta postavljati prugastoplava pitanja do u beskraj.

Broj mora je beskonačan, kao i broj struja koje su im, sem kopnenih prepreka, vjerovatno jedine prirodne međe. Posebno Sargaskom moru, koje je jedino more okruženo morem!

Ako i postoji čovjek koji je bio u svim državama na svijetu, vjerovatno ne postoji čovjek koji je oplovio sva mora.

Postoje Bokelji koji tvrde da je nemoguće ovladati svim ćudima mora čak unutar zalivske kore od oraha! Šta li se tek događa pomorcima kada su im bure i talasi prve komšije. Na svakoj liturgiji, svi u crkvenom brodu mole se (i) za one koji plove morima. Do te su mjere pomorci na granici definicije – ni da su mrtvi, ni da su živi.

Jedna od najljepših poslovica glasi: Daj mi sreću i baci me u more.

(Nedeljnik)