Primorske supruge

 



Kolumne Nikole Malovića možete čitati u svakom broju nedeljnika Tina

 

Bogu hvala na ovoj slučajnosti: da je Viktorija, zovimo tako suprugu s kojom dijelim 15 godina šarenog života – svojevremeno maštala o tome da joj se muž zove upravo Nikola, kao ja, da ima plave oči, kao ja, i da ima stalnu adresu na moru. Kao ja. Ako bih još dodao da je primorski plavooki Nikola po tim promišljanjima trebalo da bude i pisac, niko mi ne bi vjerovao. Na svu sreću, o ovome je čudu tek posredno riječ.

Prava storija tiče se najmanjeg zajedničkog ženskog imenitelja: romantične ideje da se živi na Moru. Mnoge od vas to priželjkuju, nije li tako? Iskusnije će prospekulisati kako je more najljepše u predsezoni (maj-jun) ili u postsezoni (od kraja avgusta do prvih oktobarskih kiša), ali da nikako one, te koje daju savjet, ne bi bile rad obitavati u upravo Jezivoj gužvi tokom avgusta, niti bi baš uživale u penzionerskoj idili koju nudi Primorje zimi, a kada duž Obale vlada neprijatan mir i neprijatno ne-dešavanje.

Ma, dešava se! kazuju žene sa stavom prema organskoj morskoj romantici: muzički koncert u bilo kom primorskom gradu dok napolju pljušti kiša – nije li upravo trip? Nije li to doček Nove na kakvom baroknom glavnom gradskom trgu? Mimoze u februaru, kamelije u martu, dok drugdje caruju vječni snijeg i led? Ljudi se kupaju prvoj maja, ej bre!

Istina. Nisu rijetke one februarske novinske fotografije koje razlogićenog-i-mišićavog prikazuju već preplanulog u ležaljci, tik uz more, dok u pozadini tihuje bijeli Lovćenski vrh u pristojnoj rezoluciji. Turističke fotografije i postoje zato da stvore malo drukčiju sliku.

Nije ona neistinita. Nego je kontekst problematičan.

Žene Primoraca, valjda se to ovdje prvi put otvoreno kaže, nikad ne ljetuju. More imaju pred sobom baš cijele godine, ali ne i ljeti, kada se po definiciji jedino uživa. Ako je Primorac ribar, on ljeti intenzivno ribari, i rijetko će sa suprugom poći barkom na fish-piknik. Onaj koji je profesor srpskog (srpskog, srprkog!) ubiće se od dodatnog posla tokom ferija, eda da bi on i žena, sa sve porodicom, uopšte preživjeli nastupajuću školsku godinu. Žena pomorca kupaće se sama u moru, iako s djecom, a bez oca koji je (godinama) negdje tamo daleko; žena ugostitelja neće mirisati na morsku so nego na ribu... Žena Primorca ugostiće kontinentalnu rodbinu i sve će vrijeme biti na iglama: voljeni muž će da negoduje, voljena familija da uživa po povratku sa plaže u ženinim specijalitetima. Ti živiš u raju, svi će cvrkutati.

Plaža će, well, većini primorskih supruga da postane udaljenija negoli što je bila prije stupanja na ludi kamen.

Ipak, ima izuzetaka. Ti izuzeci (kad i to: kako postići status hvale vrijednog emotivnog i životnog izuzetka) možda postanu predmet naše naredne priče.