Pogled na more

Kao dijete, živio sam u kući s pogledom na more.

Ne pamtim da je iko u familiji pričao kako se nekome može zapriječiti pogled – što se dogodilo kada je na sredokraći do obale u jednom trenutku niklo novo naselje. Tada smo spoznali, ako prije nismo, da je more magnet koji Crnogorce i Hercegovce privlači silama ekonomskim, a ine kontinentalce pak silama klimatskim i kulturnim.

Što je u doba srpskog srednjeg vijeka, za vrijeme Turaka, potom Mlečana, Austrije, Rusije, Francuske, opet Austrije... bilo pusto – postalo je selo, što je bilo selo postalo je primorsko mjesto, a što je bilo primorskim mjestom sraslo je ili sa gradovima Kotorom, Herceg Novim, Tivtom ili sa Budvom.

​Koji god znatiželjnik sa 25. serpentine iznad Kotora, sa fizičke granice Boke i Crne Gore, noću pogleda čudesno osvijetljene konture jedinog fjorda na Mediteranu – taj vidi Kotor u centru. Sem malih urbanističkih predaha pred Risnom i Perastom, tamnih u noći, Boka Kotorska je sva osvijetljena! Do te je mjere izgrađen ovaj mediteranski geografski medaljon da se noćne slike Boke sve češće pronalaze na FB i web stranicama kao fotografije noćnog mirakula!

Što arhitektonski osvajači ruku pod ruku s uvijek potkupivim politikunima nisu mogli u širinu – uzeli su da postizavaju u visinu. Tako su hajdučkom gradnjom, oduzeli pogled na more mnogim rodonačelnim očima.

Osim, reklo bi se, Peraštanima. Od svih starosjedilaca jedino Peraštani znaju za verbalnu i pravnu instituciju stečenog pogleda. I zbog kaskadnog terena naseljenog kamenim palatama i kućama, „investitorima“ je teže da pravno poruše palatu u geografiji štićenoj Uneskom, te da barokni sklad skladno poređanih peraških objekata konvertuju u zgradu ili soliter.

Zašto je pogled na more bitan? Zašto cijene kvadrata vrtoglavo rastu ukoliko stan ima pogled?

Stoga što s pogledom na more čovjek ostvaruje san, stavlja tačku na i, gotov da odbaci i televizor i tablet, te sa čašom vina ljeti bude zagledan u nautičku feštu tokom koje bijele jahte špartaju bokeškoplavom vodom, a zimi sa strahopoštovanjem prati strašne ragane u Kotorskom zalivu, kako sijeva u karaoblacima dok munje palacaju po uskomešanoj pučini pred Herceg Novim, ili se kovitla crna tromba marina po Tivatskom zalivu...

Kao što Eskimi imaju na desetine riječi na snijeg i led, tako i Primorci poznaju razne kategorije pogleda: bez pogleda, zapriječen pogled, djelimični pogled, pogled na more, panoramski pogled i trajni pogled na more.

Panoramski pogled i trajni (koji ne može biti zapriječen) su na velikoj cijeni. Garsonjera od 25 m2 može tada da košta i do 100.000. U tom odnosu cijena, kuća već može da košta upravo basnoslovno.

U Kotoru je na cijeni pogled na neki od trgova Starog grada, a izvan zidina – povlašćen je pogled na Stari grad.

Kaskadni Herceg Novi bori se za što bolji pogled na ulaz u Zaliv, na tvrđave ili trgove.

Budva van zidina teži da vidi Stari grad sa ostrvom Sv. Nikola u fokusu sa sve Svetim Stefanom ili čudesnom Zavalom u pozadini.

Tivat voli da vidi vlastiti arhipelag sa trima ostrvima, kad i najveći od svih zaliva unutar Zaliva – Tivatski. O, da: i Porto Montenegro.

Oni koji su zahvaljujući svojim precima koliko i sreći naslijedili neki iz povlašćene kategorije pogleda na more – manje ga cijene. Oni koji su skupo platiti pogled, zebu od najgoreg scenarija: da će im građevinska mafija erektirati zgradu pred očima i zlatni panoramski pogled pretvoriti u djelimični. Što se dešava. Svima sem Peraštanima.

Peraštani su jedini imali pravo na stečeni pogled. Sada su to pravo naslijedili stranci – novi vlasnici platinastog pogleda na tjesnac Verige i na dva čudovita ostrva, jedno prirodno, drugo vještačko.

Izvor: Nedeljnik