VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Panj

06.02.2011.
U dvorištu iza zgrade, izbrazdanom šljunkovitim stazama, po kojima se odavno već kotrljaju razne kese, a šetaju naizgled isti ljudi… nekad davno rasla je topola. Bješe to gorostasno drvo, ni po čemu nalik skromnim stablima koje su komšije zasadile da mu prave društvo. Vjekovno kao druid, račvalo je nebo i zemlju oko krošnje, nakrivljenim vrhom uporno pokazujući nekud na zapad. Vjerovatno ka predjelima gdje gorštaci još zbore na vedskom, i rane ispiraju borovinom.

Naša baka bi mu svakog proljeća na dar donosila ukuvan šećer s cimetom i kojom kapi limuna… i uz krotke riječi zahvalnosti “što nas od zimskog inja zaštiti” posipala sok uz hrapave žile. Majski liker – tako smo zvali mirisnu smješu.

Kako se kvart širio, a stambeni blokovi otimali sunca – tako je i starac godinu za godinom mijenjao ljeta za pozne jeseni – usitnjavajući svoj život. A onda se, naprosto, istrošio. Blaga utekla iz skrovitih riznica.

Čak i tada, kada je drvena krv prestala da hrani lišće, ostao je tu. Nepokoleban u namjeri da odstoji i samu smrt… i tako punih petnaest narednih godina. Ni po čemu nije odavao da mu je suština usahla, i da je korjen prestao da pjeva sa zemljom. Tek kada je grom rascijepio jednu od njegovih ruka, shvatiše da je već odavno mrtav… Odlučiše da ga posijeku.

I kao da nikada nije postojao, poput heroja kog je neko na prevaru ubio, ostade u prostoru zjapeća rupa, koja je krnjila i časove narednih dana. Imali smo utisak da u pogledu ka dvorištu nešto fali našim očima... a falilo je u duši. Prekinuta lgenda time, skoro pa utihnu... ostavljajući skromnu družbu omanjeg drveća koja je nekad štitila gorostasa od bočnih vjetrova. Međutim, ovaj mit nije tako lagano skliznuo u zaborav. Panj se nije dao! Bješe dovoljno snažan da se odupre oštrom alatu, i dovoljno strpljiv da sačeka jedno nježno stvorenje – koje je tek kanilo da se rodi.

 

Kada su mu nogice donekle ojačale, da nezgrapno potrči, vijugao je stazom pokušavjući da sustigne vršnjake… padao je češće nego što su druga djeca činila, i plakao je tiše… uz grimase, koje su drugu djecu plašile. Kada bi ustao, oslonio bi se o očeve dlanove... poput ranjenog goluba... spustio glavu i nakrivio lice... gledajući u mališane – kako od njega bježe. Njemu ništa jasno… a svijetu tako mrsko da objasni.

Vrijeme je prolazilo, a maleni je koliko – toliko rastao. Dok su djeca iz komšiluka odlazila u obdaništa, on bi ostajao u dvorištu iza zgrade. Naučio je da bez oslonca trčkara po livadi, i da traži nekog s kim bi podijelio svoju golublju mekost... i nepravednu posebnost. Ali, kutak samoće pomjerao bi se tamo kud bi maleni stvor koraknuo.

Nije prestajao da doziva i džamori… iako nije mogao da nauči da govori. Odavno je već bio prestao da plače, iako je njegovo doba sve više srastalo sa vremenom tuge. Kosica tanka, poput slabe svile, spuštala se na ramena... postajući svakim danom sve ređa.

“Zdrava” djeca su se razvijala i nalik divljim mačićima bivala sve vještija i drskija... i bježeći od njega, utekoše iz dvorišta u... pa kud drugo nego u djetinjstvo.

Iako njegove okice nisu gladovale za daljinama i nogice nisu bile kadre da do njih dosegnu, dovedoše ga jednog dana do udoline sa početka priče... do ćutljivog panja. I tako nađe svog drugara.

Propustivši jutro kad su se upoznali, bili smo svjedoci svih onih dana kada su stopala neobičnog djeteta čepila zemlju oko starca i kikotavim glasom otkrivala da se nešto divno upravo tu dešava. Dlanovi su mu uvijek bili pedalj od presječene površine drveta... mrsio je lati neke magije nad njim i smijao se razdragano kao da mu panj giliće toplu kožu na dlanovima. Spuštao bi glavu i nakrivio je kao da želi da se nasloni na jastuk, a onda bi se uozbiljio i nešto nerazumljivo panju prozborio... ovaj bi mu, kako se činilo, ubrzo, sasvim utješno odgovorio. I maleni bi se nanovo zakikotao! Svijetu ništa jasno, a njima tako milo da objasne. Kad bi ga uzeli u ruke, i odnosili od druga... naslonio bi obraz na mamina ramena i gledao u panj – onako kako mi gledamo u draga lica kada se rastajemo.

Trajalo je to tako... poput priče o dugom proljeću. Baka ga je naučila da po panju polije majski liker. Učinio je to skoro četiri puta... A onda je stigla jesen njegova života... i prije one kalendarske.

Govorili su da će poživjeti do dvadesete… umro je u dvanaestoj. Napustivši svijet bez grimase. Prstić mu je pokazivao nekud na Istok. Tamo gdje led čuva pupolj... i ljudi znaju za bolje.

 

Danas, kada ga rijetko ko pomene, sa prozora povremeno pogledam na rupu u kojoj je nekad počivao panj, i koju nikako da zatrpaju… Pamtim mit u kom su zlatastte šake plele vazduh nad godovima i mazile koru topolinog duha... prisjetim se onih koji su ga se nekad plašili, i nisu prestali da se straše od života.

Zahvalan što si mi pokazao koliko šire tvoje dvorište od planete može biti... što si našao nekog da voliš kada nikoga tu nije bilo. Što si bio drugačiji, na najdivniji mogući način.

Počivaj u miru. Nedostaješ mi...

 Ti i tvoj panj.
06.10.2013.
branka
...
16.02.2011.
Balsa M
Ovo je tek jedan zrak onoga sto sija iza zalizaka ovog genija. Samo napred.
11.02.2011.
Biljana Maric
Dragi umjetnice, Hvala sto si odvojio vrijeme i dar, te podijelio emocije sa nama. Dirljivo. Zao mi je sto ne mogu da nadjem odgovarajucu rijec. Prica da nas podsjeti, da probudi empatiju, da pazimo kako vaspitavamo nase macice, da... toliko ih je mnogo. Nastavi da pises.
11.02.2011.
Ljiljana
ne bih se slozila sa Ognjenom da smo bas svi ljubitelji Isidore i kupoholicarki.Jos u ovoj zemlji postoje ljudi koji cene dobru rec.Nista manje nego u drugim zemljama. A ovo sto sam upravo procitala je tek nekoliko recenica napisanih iz duse koje su rekle tako mnogo..I pokrenule lavinu u meni....Bravo za pisca.
11.02.2011.
Biljana
Nije lako probuditi one najtananije djelova duse koje ljudi obicno pokusavaju sakriti da bi bili sto manje ranjivi...Velika mi je cast biti savremenik sa autorom ovoga teksta i znam da je njegov uspjeh da sa nama podjeli ono sto mu je na dusi tek pocetak nekih mnogo vecih dijela koje ce se generacijama citati.
07.02.2011.
Ranka
Ne znam da li je ovo neka licna autorova prica, ali zvuci kao da jeste... Pokusavam da savladam suze, ali me nesto steglo u grudima. Odavno nista sto sam citala nije ostavilo ovako jak utisak. Svaka cast...
07.02.2011.
Todorovic Jakov
Izuzetno,ovakve price i knjige su dozivjele uspjeh svuda u svijetu,Tolkien i Rowling...mislim da je svaki komentar suvisan,u zemlji gdje su najprodavanije knjige "Mini kupoholicarka" i smece koje pise Isidora Bjelica,kao da nekog zabolje gdje su bila ta dva perverzna metuzalema. Ovakve price su pravo osvjezenje,jer vode citaoca u neki drugi svijet,svijet koji nije uprljan svakodnevnim dogadjanjima,jednostavno se prepustis i uzivas,hrana za dusu...
07.02.2011.
Ognjen M
Ostale kolumne autoraPogledajte sve
dugujete 11 eura laguna knjige Dugujete 11 Eura
22.03.2012.
Planeta se, primjećujete, mijenja... i to ne baš po našem ukusu. Japanci kažu da Zemlja prolazi kroz svojevrsni pubertet – vjerovatno sazrijeva, a pride se i buni (nezadovoljna nama ili sobom......više
više
ubodi laguna knjige Ubodi
31.08.2011.
Vezuvska (ili Vesuvska) ptica je bila san mnogih vladara i bogatih skorojevića. Bilo je nemoguće otkriti gdje prebiva, u kojim krošnjama spava, koliko dugo živi i da li je uopšte sa ovoga svijeta....više
više
zmajev pršljen laguna knjige Zmajev pršljen
13.06.2011.
Vjeruje se da se rađaju iz zemljinog ognja ili gromovitih oblaka. Nikad iz vatre koju ljudi rasplamsaju – pa makar njome krčili šume i topili brda. Niti jedno jedino predanje ne tvrdi da je ikada...više
više
jetra laguna knjige Jetra
11.05.2011.
            Jetra je najveća i usamljeno specifična žlijezda u ljudskom organizmu. Pored brojnih funkcija, naglašena je njena ključna sposobnost u procesu pročišćavanja krvotoka, tj....više
više
Knjige autora
Najnovije kolumnePogledajte sve
tražim pomilovanje laguna knjige Tražim pomilovanje
08.06.2020.
kad nepozvani pesmi na vrata odnekud spolja bane, a pesnik leži bespomoćan u zemlji dublje od dva hvata Najkraće rečeno, članovi Komisije su, iz gimnazijske lektire izbacili zbirku pesama,...više
više
ukus konzervirane tune iz prošlosti laguna knjige Ukus konzervirane tune iz prošlosti
08.06.2020.
Moja porodica godinama jede konzerviranu tunu ukusniju od tune koju jedu moji sugrađani ili pak čitaoci ovog teksta. Objasniću u nastavku kako... No prije toga valja reći koju riječ o preperima...više
više
isidora bjelica da li je ljubav večna  laguna knjige Isidora Bjelica: Da li je ljubav večna?
25.05.2020.
Ko iskreno i srčano traži veliku ljubav, on je i dobija. Ko svim srcem želi nemiran život i tumaranje od jednog do drugog muškarca, to i dobija. Od svih laži koje nam neprestano plasiraju kroz...više
više
veštica u dedinoj ulici laguna knjige Veštica u dedinoj ulici
05.05.2020.
Bio je početak avgusta, nepristojno vrućeg i sparnog. Moj stric Dobrivoje, od milja zvani Pile, i ja stajali smo uz seosku ulicu, zapravo drum, jer u selu niko nikad nije ni pomislio da ima tu ima ulica....više
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politkom korišćenja kolačiča.