U laži su kratke noge
Proučavanje položaja tela, izraza lica i neverbalne komunikacije uopšte je veoma važno ako želimo da postanemo eksperti u prepoznavanju laži. Zdrav razum nam govori da je način na koji neka osoba pokazuje emocije u velikoj meri uslovljen njenom kulturom. Međutim, naučnici su u poslednja dva veka dokazali suprotno. Dokazali su da su sve osnovne ljudske emocije povezane sa univerzalnim izrazima lica. Prvi dokaz da je izražavanje emocija urođeno i biološko dolazi iz radova Čarlsa Darvina. Putujući po svetu, Darvin je otkrio da ljudi iz različitih kultura mogu da tačno interpretiraju osećanja vezana za izraze lica na slikama koje im je pokazao. Kasnija istraživanja su potvrdila njegovu hipotezu: izražavanje osećanja kod ljudi je proizvod evolucije, pa je samim tim fiziološki proces.
Kultura samo predodređuje naš napor da kontrolišemo pokazivanje emocija. Implikacije ovih istraživanja su ogromne za svakoga ko želi da istrenira svoje veštine za uočavanje obmane. Pošto su emocionalni izrazi lica fiziološka reakcija, ekstremno je teško uspostaviti potpunu kontrolu nad njima. Ovo znači da, bez obzira na to koliko ubedljivo zvuči priča koju vam neko priča, ako laže, lice će ga sasvim sigurno odati.
Laganje je složena stvar. Utkano je u naše svakodnevnice i poslovne živote. Ima evolucionu vrednost za nas kao vrstu. Istraživači odavno znaju da što je neka vrsta inteligentnija, što veći neokorteks ima, to je veća verovatnoća da će biti sklona obmanama. Skloni smo obmanama od rođenja – beba će lažno da plače, sačekaće da vidi da li neko dolazi, a onda opet početi da plače. Sa godinu dana deca nauče prikrivanje, sa dve blefiranje, petogodišnjaci lažu direktno i manipulišu kroz laskanje. Sa devet godina deca postaju majstori zataškavanja, a do trenutka kada odu na fakultet, deca dolaze do stadijuma gde lažu majku u svakoj petoj rečenici. A onda stižemo u poslovni svet koji je ispunjen lažnim vestima, krađom identiteta, i upadamo u epidemiju laži i obmana.
Mada sve ovo možda zvuči pomalo obeshrabrujuće, autorka kaže da ljudi ipak pretežno izgovaraju „bele laži“ koje više pomažu nego što odmažu. Šta bismo radili da se po koji put ne napravimo blesavi kada nam stigne važan mejl, ne slažemo partnera da im lepo stoji novi komad odeće ili ne priznamo da ne znamo da koristimo savremenu tehnologiju. U ovoj knjizi ćete pronaći tajne koje su ranije bile poznate samo malom broju naučnika, istraživača i stručnjaka. Ostalo je samo da se zapitate – da li ste spremni da otkrijete laž?
Autor teksta: Dunja Lozuk





















