Pisana jednostavnim stilom, kao hronološki prikaz života jednog psa, džukca, kako ga Tokin naziva, deluje kao da je knjiga tu da bi decu naučila kako životinje razmišljaju i kako se ponašaju.

Tu nas Tokin vara jer tek kada završimo sa čitanjem neke glave koja je na prvi pogled veoma jednostavna – recimo o psu na Adi Ciganliji koji nepomično i setno gleda u vodu čekajući da se njegov već nekoliko godina utopljeni saputnik magično pojavi na površini – uviđamo da svaka od ovih priča nosi dubinu i mudrost. Ako je neko u srednjoj čitao „Cigane“ od Puškina, verovatno će prepoznati slične motive.

Ne bih otkrivao detalje o radnji same knjige, koja je u isto vreme vrlo prosta, vrlo površna i vrlo duboka, paradoks kakav samo Tokin ume da napravi. Za mene je dodatni bonus što se odvija u kaporovskom Beogradu (barem delom). Preporučio bih svakom uz opasku da se ne nada da je ovo jednostavna knjiga za ubijanje vremena.

Autor: Faustian Talos
Izvor: Goodreads