Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Prikaz knjige „Iznenada neko pokuca na vrata“ Etgara Kereta

Ako ove godine u srcu, novčaniku ili na spisku nepročitanih knjiga imate mesta za samo jednu zbirku kratkih priča, neka to bude „Iznenada neko pokuca na vrata“ Etgara Kereta jer ova knjiga zaslužuje svaku pohvalu i druge je neće lako ugroziti.

Keret piše kratku fikciju, ponekad izuzetno kratku. Ono što ovaj pisac ume da izrazi u samo dve stranice teksta je jednostavno zadivljujuće: njegovo pripovedanje je čas duhovito, čas bizarno, čas dirljivo, za tren oka prelazi iz ravni satiričnog u domen iznenađujućeg i nadrealnog. U ovoj tankoj knjizi pronaći ćete 35 priča, koje su ponekad toliko neobične, tužne ili simpatične da će vas naterati da spustite knjigu i napravite pauzu, kako biste dali sebi vremena da sredite utiske.

Priča Lažovija je jedna od onih koje u sebi kombinuju mnoge od ovih elemenata. Robi, lažov od karijere, laže kako bi se opravdao – za bežanje sa časova, izbegavanje obaveza, kašnjenje na posao – i u svojim lažima obično koristi poneki tragični detalj. Odavno je shvatio da su pregaženi pas ili rođaka koja živi u strahu od nasilnog muža detalji koji dobro prolaze kod onih koje lažemo. U prvoj laži koju je izrekao, poslužio se pričom da ga je pretukao dečak iz kraja i oteo mu novac (majka ga je poslala da joj kupi cigarete, a on ih je potrošio na sladoled). Mnogo godina kasnije, majka mu se javlja u snu i pokazuje mu portal koji vodi u blještavo beli svet u kome na prvi pogled nema ničega. Pred njim se iznenada pojavljuje izmišljeni mali siledžija iz komšiluka i šutira ga u cevanicu.

U ovom belom svetu, koji se zove Lažovija, žive ličnosti koje je izmislio u svojim lažima, pa čak i jedan osakaćeni pas. „Pas je bio divan i silno se radovao što je sreo Robija, a Robiju je bilo žao i savest ga je pekla što nije izmislio neku laž koja mu ne bi nanela ovoliko bola i muke“, piše Keret. I to bi bilo dovoljno da se zaokruži priča: naravoučenije je da i najmanja laž može povrediti nedužne. Ali Keret nastavlja. On omogućava Robiju da se pomoću čarobnog automata za žvake vrati u stvarni svet i ovaj sada počinje da ukrašava laži mačićima i izmišljenim putovanjima. „Problem je, međutim, u tome što je mnogo teže smišljati bezazlene laži“, snuždeno zaključuje Robi.

I to bi bilo dovoljno za završetak priče, ali svedoci smo još jednog obrta. Robi upoznaje Natašu, koja je takođe lažov, i odvodi je u zemlju laži. Ona uviđa kakav su uticaj njene laži imale na stanovnike ovog sveta i odlučuje da se ubuduće bolje ophodi prema njima (a Robi planira da joj u tome pravi društvo).

Ova kratka priča čitaocu pruža mnogo toga. Ona govori o lažima i njihovim neočekivanim posledicama, ali i o čoveku koji konačno sreće nekoga ko mu je ravan. Predstavlja nam izmišljeni, vizuelno vešto realizovani svet. Bavi se i temom pripovedanja: sklonošću pripovedača da obrađuju mračne i neprijatne teme, jer osećaju da su one obično bolje prihvaćene od prijatnih, kao i činjenicom da je daleko teže ubedljivo izložiti veselu, pozitivnu priču.

Keretu, koji je dobro poznata figura u izraelskim kulturnim krugovima, trebalo je deset godina da sastavi ovu zbirku. U međuveremenu, on se oženio, dobio sina, počeo da predaje na univerzitetu u Tel Avivu i sarađivao na pisanju scenarija i režiranju filma „Meduza“, koji je 2007. u Kanu pobrao više nagrada. U intervjuima koji su usledili po objavljivanju knjige „Iznenada neko pokuca na vrata“ izjavio je da su ga stabilnost i uspeh usporili u pisanju kratkih priča. U intervjuu jednom časopisu izjavio je da su njegove priče „poput pisama poslatih iz ida u superego“. Ta kombinacija neobuzdanih ekstrema – bujne mašte sa jedne i kontrole sa druge strane – može se videti u ovim pričama, nošena vetrom srećnih slučajnosti i haosa.

U priči Otvaranje, jedna žena pronalazi mali rajsferšlus ispod ljubavnikovog jezika, otvara ga i u njegovoj koži pronalazi drugog čoveka. Ona sakriva kožu prethodnog ljubavnika i nastavlja život sa novim. Priča Zdrav početak upoznaje nas sa usamljenikom koji svakog jutra doručkuje u istom kafeu. Jednog dana u kafe ulazi čovek i obraća mu se, ubeđen da razgovara sa nekim drugim. Srećan zbog činjenice da je s nekim ostvario kontakt, junak priče ga ne ispravlja i nastavlja razgovor. Uskoro počinje da na isti način upoznaje i druge ljude – važno je samo to da više nije sam. Keretove priče uvek verodostojno prikazuju tragičnu prirodu usamljenosti, umiranja i samoubistva, ali one same nikada nisu depresivne. Čizus Krajst počinje izmišljenom anketom o rečima koje ljudi izgovaraju na samrti, prelazi na čoveka koji umire u restoranu brze hrane, zatim na menadžerku restorana i njene ideje, pa na depresivnog direktora kompanije za koju ona radi, zatim na direktorovog lekara i njegovu tragičnu prošlost, pa na efekat leptira, da bi na kraju, posle samo pet stranica priče, pisac sve elemente vešto povezao u celinu.

Čovek koji umire u Čizus Krajstu naručuje košer čizburger (bez sira) – Keretu su oduvek bila važna pitanja jevrejskog identiteta i izraelske politike. Rođen je 1967. u Izraelu. Njegovi roditelji su preživeli holokaust. Oduvek se hvatao u koštac sa aktuelnim političkim problemima stvarajući divlja i apsurdistička, a ponekad izrazito satirična umetnička dela, suprotstavljajući se znatno pitomijoj izraelskoj književnoj tradiciji. U prvoj priči u knjizi, koja deli ime sa celom zbirkom, zbija šalu na sopstveni račun. U njoj naoružane siledžije zahtevaju od naratora, koji je pisac kao i Keret, da im ispriča priču. „Kako to da se uvek ja nađem u ovakvim situacijama?“ pita se. „Kladim se da se ovo nikad ne dešava Amosu Ozu ili Davidu Grosmanu.“

Neke od priča direktno se obraćaju ljudima zainteresovanim za savremeni Izrael, njegovo novostečeno bogatstvo, ruske imigrante i bombaše samoubice. To su ipak tek usputne reference. Nalik basnama i parabolama, većina ovih priča nije vezana za određeno vreme i prostor. Keretova satira je možda lokalna, ali njegova ironija je globalna. On je majstor pripovedanja, koji kreira duboke, tragične, duhovite, bolne priče, obično ne upotrebljavajući više reči nego što ste pročitali u ovom prikazu.

Autor: Karolin Kelog
Izvor: latimes.com
Prevela: Jelena Tanasković

Podelite na društvenim mrežama:

Novembarska vikend akcija donosi do čak 60% popusta na odabrane Lagunine naslove

Novembarska vikend akcija donosi do čak 60% popusta na odabrane Lagunine naslove

Ovog novembra nastavljamo sa akcijom koja je bila aktuelna na leto i donosila do čak 60% popusta na odabrane Lagunine naslove. I ovog puta vas pozivamo da se upustite u još jedan čitalački vikend, koji će doneti popuste od 6. do 8. novembra 2026.

Pročitaj više
Zašto je važan roman „Semper idem“: Suština koja ne prolazi

Zašto je važan roman „Semper idem“: Suština koja ne prolazi

U vremenu u kom se čini da je forma već uveliko nadvladala suštinu, privilegija je zaviriti u jedan veličanstven um koji je svjedočio nimalo jednostavnom i prelomnom periodu, a koji ga je oblikovao i naposljetku zauvijek obilježio i učinio neprocjenjivim poznavaocem čovjeka i njegove sudbine. Od naizgled jednostavnog života, prepunog tako ljudskih peripetija, odnosa, emocija, misli i svakodnevnih aktivnosti koje se odvijaju uprkos olujnim oblacima istorije koji se polako prikradaju, pisac gradi pozornicu sa koje spontano i nepretenciozno otkriva ono što se može nazvati esencijom života i njegove mudrosti.

Pročitaj više
Prikaz knjige „Vatreni rivali“: S ljutim suparnikom u krevetu

Prikaz knjige „Vatreni rivali“: S ljutim suparnikom u krevetu

Pošto nas je prvoj knjizi „Van pravila“ dobrano raznežila toplom (a, bome, i vatrenom) romansom između hokejaškog superstara Skota Hantera i momka koji mu je za sreću pravio sokiće od borovnice, kanadska spisateljica Rejčel Rid nastavlja serijal „Vatrenim rivalima“ koji su pretočeni i u svetski televizijski hit.

Pročitaj više
Prikaz knjige „Dobro sam, a nisam“: Između preživljavanja i istinskog življenja

Prikaz knjige „Dobro sam, a nisam“: Između preživljavanja i istinskog življenja

Knjiga „Dobro sam, a nisam“ američke psihijatrice dr Džudit Džozef bavi se jednim od manje prepoznatljivih oblika depresije, stanjem u kojem osoba, uprkos unutrašnjoj patnji, nastavlja da ispunjava svakodnevne obaveze, ostvaruje profesionalne rezultate i održava prividno normalne društvene odnose. Za razliku od uobičajene predstave o utučenoj jedinki koja nema snage da ustane iz kreveta, ovde je reč o ljudima koji često rade više no što bi trebalo, preuzimaju odgovornost za druge, teško odbijaju zahteve okoline i spolja ostavljaju utisak da sve drže pod kontrolom. Njihova patnja zato može dugo ostati neprimećena, ponekad čak i njima samima.

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.