Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Ivan Ivanji: Moje najčudnije književno veče

Odlomak mog prvog romana „Čoveka nisu ubili“ izašao je u časopisu Književnost pre ravno sedamdeset godina, otada sam često imao prilike da nastupam pred publikom širom Jugoslavije, kad je nije više bilo u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sloveniji, Nemačkoj, Austriji, Francuskoj, Mađarskoj, ali čudnije književno veče od pre neki dan, 14. maja, održane u mom rodnom gradu Zrenjaninu nikad nisam doživeo.

Organizovala ga je Gradska biblioteka „Žarko Zrenjanin“. Pošto je bilo prijatno, toplo veče, izneli su stolice napolje na Trg slobode, stvarni centar grada. U zgradi u kojoj se nalazi biblioteka sve do početka Drugog svetskog rata bila  je gostionica „Šoljom“. Moj deda je imao običaj da uveče u njoj popije pivo. Pošto su mi namestili stolicu i mikrofon, shvatio sam da sedim upravo na mestu gde je on bivao sa svojim društvom, a kome sam prilazio da mi naruči viršle sa renom. Čini mi se da takav ukus krckavih viršli više ne postoji.

Bez obzira na viršle, preda mnom je te večeri ne samo u mislima nego fizički bilo celo moje detinjstvo, svakako ne samo spomenik kralju Petru I, nego mnogo ličnije uspomene.

Desno na dvadesetak koraka katolička crkva, a kod njenog kantora sam dobijao časove violine. Na to me svakih četvrt sata podsećalo i zvono sa tornja bogomolje koje je nemilosrdno odmeravalo vreme. Desno na kraju trga video sam školu u kojoj sam pohađao prva četiri razreda osnovne škole, a na desnom kraju isti pogled našao je gimnaziju u kojoj sam bio u prva dva razreda, sve dok rat nije prekinuo moje školovanje u Bečkereku, pa Petrovgradu kako se zvao moj Zrenjanin. Preko puta je pozorište, u njemu sam video prve predstave sa Tomislavom Tanhoferom, Rahelom Ferari, Milanom Ajvazom. Gostovali bi u komadima „Seoska lola“, „Čaša vode“ novosadskog „Banovinskog pozorišta“. Odmah do njega kafana u kojoj bi rado sedela moja baba, supruga dede sa viršlama, kada bih se zaželeo kolača, odlazio sam kod nje. Ako bih krenuo levo glavnom ulicom, koja se pre rata zvala Kralja Aleksandra, a sada se opet zove tako, oko dve stotine metara daleko od trga naišao bih na zgradu u kojoj sam odrastao.

Čitam iz svog romana, razgovaram sa ljudima, a preda mnom celo moje detinjstvo. Ciničnim doskočicama sam uspeo da savladam grč i potrebu da zaplačem.

Autor: Ivan Ivanji

Podelite na društvenim mrežama:

Neka čitanje lektire bude uživanje: Na tri ili više odabranih Laguninih naslova 15% popusta

Neka čitanje lektire bude uživanje: Na tri ili više odabranih Laguninih naslova 15% popusta

Dragi đaci, roditelji i ljubitelji čitanja, Počinje školska godina, a sa njom i mnoštvo knjiga u okviru lektire koje treba pročitati!

Pročitaj više
Laguna, Delfi i VODAVODA Vodica: Mali poklon za najlepši početak školske godine

Laguna, Delfi i VODAVODA Vodica: Mali poklon za najlepši početak školske godine

Nova školska godina donosi nove radosti i uzbuđenja. Izdavačka kuća Laguna i Delfi knjižare, u saradnji sa kompanijom VODAVODA Vodica, učiniće početak škole još lepšim uz zanimljivu akciju!

Pročitaj više
Ljiljana Šarac: U životu ne biram puteve kojima se lakše ide

Ljiljana Šarac: U životu ne biram puteve kojima se lakše ide

Ljiljana Šarac rođena je u Smederevu 1971. godine. U rodnom gradu završila je gimnaziju, a u Beogradu Filološki fakultet, smer Srpska književnost i jezik sa opštom književnošću. Dvanaest godina je radila u Saobraćajnom preduzeću Lasta kao novinar, urednik Revije Lasta i PR. Nakon toga se okreće profesorskom pozivu i danas radi kao nastavnik srpskog jezika. Godinama je pisala i objavljivala pesme. Dobitnik je „Smederevskog Orfeja“. Književni klub Smederevo joj je objavio zbirku pesama „Lutka učaurene duše“ 1997. godine. Među njene najuspešnije i najčitanije romane spadaju: „Opet sam te sanjao“, „Gde sam to pogrešila“, „Zid tajni“, „Zlatna žila“, „Starija“, „Dok svetac bdi“, „Buket žutih ruža“… Dobitnica je prestižne nagrade „Beogradski pobednik“ (2019). Član je Književnog kluba Čukarica. Od 2020. član je Udruženja književnika Srbije.

Pročitaj više
Ante Tomić: Moramo se izlečiti od toksičnog nacionalizma

Ante Tomić: Moramo se izlečiti od toksičnog nacionalizma

Već po naslovu „Kraljević Marko oslobađa Imotski“ (Laguna, 2026) jasno je da se Ante Tomić, plodonosni pisac, scenarista i kolumnista Jutarnjeg lista i Velikih priča, bogato razmaštao odvodeći nas u davnu prošlost, u dane vojevanja navodnog velikog junaka iz naše istorije, kako bi otključao intrigantnu temu o identitetu i nama samima, o korenima onoga što živimo danas. Kraljević Marko je tako u romanu zapravo jedan od imitatora čuvenog vojskovođe, koji je uspeo ubediti narod da je najbolji od svih, da bi sled događaja pokazao upravo suprotno. Ali nije važno šta se zapravo desilo, već kako istorija pamti priče.

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.