Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Prikaz romana „Zavod“ Gorana Markovića

Prikaz romana „Zavod“ Gorana Markovića - slika 1
Šekspir, Frojd, jevrejstvo i uvek nov bezizlaz političkih i egzistencijalnih prevrata čvrsto su utkani u strukturu romana. „Zavod“ oživljava teme sudara vlasti i ličnih i profesionalnih strasti: potisnute, ali ne i zaboravljene, te teme periodično izranjaju iz prošlosti i vremenu sadašnjem dodeljuju se na novo razmatranje. Životi i odluke stvarnih ličnosti ne povezuju se samo u procesu izmaštavanja zapleta, već su čvrsto upleteni u skalu moralnog razmeravanja.

Markovićevo pripovedanje temelji se na uređenom lavirintu dokumenata, fotografija, pisama, novinskih tekstova, depeša, dijaloških scena i dnevničkih ispovesti. Za razliku od romana „Put u Birobidžan“ Judite Šalgo, gde jevrejski mit o potrazi za zajedničkom državom postaje utopijski projekat o potrazi za ženskim kontinentom, Markovićevi junaci jevrejske vere bore se za to da (pre)žive u gradu koji su odabrali za geografski i intelektualni zavičaj. Jedan od samozadatih autorskih ultimatuma jeste i rekonstrukcija dnevnika Huga Klajna. Ideologije oduzimaju subjektivnost i porobljuju ličnost, a junaci poput ovog Frojdovog učenika i prvog psihoanalitičara u Srbiji očajnički žele da zadrže svoj identitet, da ga ne puste da pobegne i potroši se u nedostojnim kompromisima.

Spoj političkog i kritičkog sa izmaštanim i dokumentovanim u Markovićevom romanu prati i referentna igra Šekspirovim likovima i motivima: Markovićev Hugo Klajn nadnosi se nad Šekspirovog „Mletačkog trgovca“, pitajući se može li se teza o antisemitizmu ovog komada pobiti pretpostavkom da je u drami opisan univerzalni motiv zelenašenja i korišćenja tuđe nevolje. U svom dnevniku Klajn piše i da je analizirajući „Otela“ on „u stvari predviđao svoju budućnost, kao neka vračara zagledana u kuglu a ne kao ozbiljan psihoanalitičar zainteresovan za opšteljudske probleme“, i pita se nije li u ljubavnom trouglu sebi dodelio ulogu Jaga. Docnije, pokušaj seksualne ucene Marković rešava tako što odlučnoj i neustrašivoj Stani Đurić Klajn dodeli rečitost Izabele iz „Mere za meru“.

Autor: Vladislava Gordić Petković
Izvor: Nova

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Goran Marković

Goran Marković

Goran Marković je rođen 1946. u Beogradu, od roditelja Olivere i Radeta, poznatih dramskih umetnika. Posle završene osnovne škole i gimnazije u svom rodnom gradu odlazi na studije u Prag, u Čehoslovačku. Tamo od 1965. do 1970, na poznatom Filmskom fakultetu pri Univerzitetu umetničkih muza (FAMU), studira, diplomira i magistrira filmsku režiju. Posle završenih studija, od 1970. do 1976, radi za televiziju dokumentarne filmove. Snimio je oko pedeset filmova, od kojih se neki izdvajaju svojom provokativnom formom i smelim sadržajima. Od 1976. godine počinje da se bavi pisanjem i režiranjem igranih filmova. Do sada ih je snimio petnaest, uglavnom po sopstvenim scenarijima, uključujući i tri televizijske serije. Od 1978. godine radi na FDU, gde je počeo kao asistent pripravnik kod profesora Radoša Novakovića. U toku svog rada na ovom fakultetu bio je docent na predmetu rad sa glumcima, zatim redovni profesor predmeta filmska režija, da bi se penzionisao u zvanju profesora emeritusa. U jednom periodu je bio šef katedre odseka Filmske i televizijske režije kao i predsednik Saveta fakulteta. Godine 1984. i 2018. gostuje kao predavač na Columbia University u Njujorku. Od 2010. do 2012. godine gostujući je profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Banskoj Bistrici u Slovačkoj. Od 2017. godine predaje predmet Poetike velikih reditelja na doktorskim studijama Akademije umetnosti u Novom Sadu i na FDU u Beogradu. Takođe je mentor doktorandima na ovim fakultetima. Do sada su u Francuskoj prikazane tri retrospektive filmova Gorana Markovića: u La Rošelu 1986, u Monpeljeu 1988, u Strazburu 1991. godine. Na velikoj retrospektivi Jugoslovenskog filma organizovanoj u Centru Pompidu u Parizu 1987. godine, Goran Marković je bio predstavljen sa četiri filma. Retrospektive svih filmova ovog autora u 2002. godini prikazali su Međunarodni filmski festival u Roterdamu, Kinoteka u Ljubljani i Kinoteka u Zagrebu. Godine 2008. prikazana je retrospektiva njegovih filmova u Kijevu. Na Međunarodnom filmskom festivalu u Monpeljeu, u Francuskoj, Goran Marković je 1992. godine bio predsednik međunarodnog žirija. Bio je član međunarodnog žirija na internacionalnom festivalu u Solunu, u Grčkoj, 1995. godine, na međunarodnom filmskom festivalu u Jerusalimu, u Izraelu, 2009. godine, i na međunarodnom internacionalnom festivalu u Orenburgu, u Rusiji, 2013. godine. Mnogo puta je bio član žirija filmskih i pozorišnih festivala u Jugoslaviji i Srbiji. Od 1986. godine počinje da režira u pozorištu i piše pozorišne komade. Napisao je jedanaest pozorišnih komada i režirao isto toliko predstava po svojim i tuđim tekstovima. Njegova Turneja nagrađena je Sterijinom nagradom za najbolji dramski tekst na Sterijinom pozorju 1997. godine. Dva puta je nagrađen godišnjom Nagradom grada Beograda za oblast kinematografije, 1983. godine za film Variola vera i 2001. godine za film Kordon. Od 1986. Goran Marković predstavljen je u Rečniku filma (Librairie Larousse), a od 2007. godine u obimnom vodiču istaknutih svetskih reditelja 501 filmski reditelj (Barron's Educational Series, Inc.). Filmski centar Srbije je izdao monografiju o ovom autoru pod naslovom Nacionalna klasa. Nagradu za životno delo dobio je od Udruženja filmskih umetnika Srbije. Na Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj banji 2021. dobio je nagradu za životno delo Zlatno pero Gordana Mihića, a iste godine nagradu za životno delo Živojin Pavlović na Festivalu filmske režije u Leskovcu. Na Festivalu autorskog filma u Beogradu 2022. godine takođe je dobio nagradu za životno delo. Na festivalu u Motovunu, u Hrvatskoj, iste godine dobio je počasnu nagradu Maverick, koja se dodeljuje za kinematografsku hrabrost i širenje granica filmskog izražavanja. Godine 2012. odlikovan je francuskim ordenom Officier dans l’ordre des Arts et des Lettres. Objavio je tri romana, dve zbirke dnevničke proze, dve publicistička naslova i jednu zbirku drama: Češka škola ne postoji, 1990; Tito i ja, 1992; Drame, 1997; Godina dana, 2000; Male tajne, 2008; Tri priče o samoubicama, 2015; Beogradski trio, 2018 (najuži izbor za Ninovu nagradu) i Doktor D., 2022. Foto: ©Mitar Mitrović

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
unicredit-seeklogo
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
IPS-NBS

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com