Nikola Malović: Perspektiva je u retrospektivi

Roman nagrađivanog Laguninog autora Nikole Malovića „Jedro nade”, koji je nastajao šest godina, jeste roman o istorijskom razvitku mornarske majice koja je na Mediteranu mnogo više od elementarnog komada garderobe. Plavo-bijele pruge su jedinica stila sveprisutnog pomorskog kulta, modni mit, ali i oličenje seksualnosti. Roman je to i o Kolumbu, otkrivanju Amerike, kao i nama savremenima i našim ljubavima. No, ovaj Malovićev roman, sazdan od tri glave, sa 24 poglavlja, postavlja i jedno od esencijalnih pitanja savremenog čovjeka.



- Poslednje poglavlje počinje rečenicom: „Ujedinjene zemlje odgovorile su nuklearnom bombom“. I sad, šta? Kad neko nekoga gađa bombom koja nije proizvedena da bi čamila zauvijek, što preostaje čovjeku? Vjera u Boga, ili vjera u to da će zemaljska pravda biti postignuta razmjenom svega nuklearnog potencijala? – pita se Malović u intervjuu za „Dan”.

●Nakon dva mjeseca od publikovanja „Jedro nade” je ponijelo epitet najčitanije knjige na Sajmu knjiga u Herceg Novom. Kakav je osećaj biti pisac sajmskog hita?

- Zanimljivo je da kupci mahom nisu bili Novljani, nego Beograđani, i generalno ljudi iz Srbije. Uspio sam u namjeri da pred čitaocem poslovično žednim mora, iscijedim Boku Kotorsku kao limun – i dam mu je, sa svim usputnim bojama, slikama i mirisima, da se njome osvježi. Boka Kotorska je i ovoga puta prikazana kao teatrum mundi, kao slika svijeta.
 

- „Jedro nade“ je počelo da mijenja moj život od trenutka kada sam 2009. počeo da ga pišem. Ne mislim da će osvojiti zapadni svijet, niti živimo u dobrom trenutku da osvoji istočni. Ali je moja savjest mirna, jer je srpska književnost dobila najhrabriji roman u nama znanim danima. Ukoliko mi se sva vrata svijeta otvore – neću putovati iz Boke, ukoliko mi se sva vrata svijeta zatvore – ostaću jednako ovdje. Na pjeni od mora.

●Moto vašeg romana je misao pok. Miloša Miloševića, doživotnog admirala Bokeljske mornarice, 13 vjekova starog udruženja pučana (od 809): „Naša perspektiva je u našoj retrospektivi“. Kako shvatiti ovaj ne tako evropejski moto?

- Moto je, naprotiv, univerzalan, pa je otud i najevropskiji. Onog trenutka kada shvatimo kako ima dobar komad nazatka u svakom napretku, shvatićemo kako svačija perspektiva zaista počiva u njegovoj plemenitoj retrospektivi. Izvucimo ono najbolje što nas je determinisalo i na tim osnovama planirajmo budućnost. Od toga boljeg plana nema. Kako u Kini, Rusiji, Srbiji, Boki, Kubi, tako i po polinežanskim atolima, as well.

●U centru svih kazivanja antiglobalističkog romana u kome stoji da je Boka upoznala Rusiju prije negoli Srbiju, stoji mornarska majica. Riječ je o odjevnom fenomenu, zar ne?

- Riječ je upravo o najpoznatijem, najseksualnijem i najavanturističkijem modnom dezenu na svijetu – koji je ujedno sve vrijeme i vojna uniforma. Radnja se dešava u bajkovitom baroknom Perastu, gdje su se nekad fabrikovale mornarske majice, ali finale maestozo roman doživljava kroz razigranu tvrdnju da je najveći moreplovac svih vremena, Kristifor Kolumbo, najvjerovatnije bio konverzos porijeklom, tj. pokršteni Jevrejin.

●Da li to kaže još neko izuzev Vas?

- „Ha, vi čikate!“ – glasi rečenica iz romana. Dakako, računao sam na to pitanje sa svih strana svijeta, što „Jedro nade“ dodatno utemeljuje u korpus literature za baš mnoge oči. Koristio sam se istraživanjima čuvenog Simona Vizentala, lovca na naciste, koji je nedvosmisleno utvrdio ko su bili pravi Kolumbovi finansijeri, da na prva tri broda ne plovi katolički sveštenik (premda smo učili da je to bio jedan od razloga finansiranja misije), ali plovi – gle! – imenom znani, Luis de Tores, tumač za hebrejski. I mnogi drugi potvrđeni Jevreji. Prvo „Zdravo!“ na američkom kontinentu izgovoreno je na hebrejskom bez ikakve sumnje.

●To baca novo svjetlo na nama znanu istoriju?

- O tome sve vrijeme i govorim. Imamo megatemu koja ne samo da izlazi na more, nego na njemu sve vrijeme suvereno brodi.

Gugl ili Bog

●Svi smo uhvaćeni u mreže globalizma, pa i u Google mreže. U romanu je Google opasno evoluirao?

- Da, postoje aplikacije Google Ear – za legalno prisluškivanje drugih, Google Earth Memory – za legalno gledanje bilo koje radnje na bilo kojoj tački, i Google Arm – aplikacija koju koriste roditelji vojnika Ujedinjenih zemalja, koji u poslednjoj epizodi čupaju kose i nariču – jer vide kako im sina ili kćerku onesposobljuje metak ili ih raznosi bomba. Roman pita: da li mislite kako ovo nije slika vremena? Ili mislite da Google nema ambiciju da se uzdigne bliže Bogu?

Čarobna svjetiljka i suverenitet

●Mediteranska romaneskna klima pogodovala je ljubavnoj priči, i dala možda najbolje opisanu scenu seksa u savremenoj srpskoj književnosti. Istovremeno, Vi idete dalje, pa politički odvajate Perast od Kotora. Zašto?

- Industrijalac Smekija vodi ljubav s Marijom, direktoricom Peraškog muzeja, u moru, a ono svijetli, jer je more ljeti – lanterna magika, zbog čuda bioluminiscencije. Perast sam odvojio od kotorske Boke Kotorske, koja je samostalna i suverena onoliko koliko je danas samostalna i suverena Srbija i Crna Gora. Znak pitanja lebdi nad upitanošću da li danas suverenosti može biti uopšte, te da li je pozicija Rusije, kojoj su Bokelji ispisivali nautičku istoriju, pozicija jedine stvarne samostalne i suverene zemlje worldwide?

Važno je misliti na srpskom

●Dobitnik ste ovogodišnje nagrade „„Pero despota Stefana Lazarevića“. Šta za Vas znači ta nagrade, dodjela u porti manastira Gračanica i sam kontekst nagrade?

- Prilikom dodjele nagrade, obreo sam se na svetosavskom duhovnom ostrvu za Vidovdan, tokom svega nekoliko dana kada Gračanica zaista živi tokom godine, jer se raduje rodu koji joj je došao, kao infuzija bratstva, u pohode. Gračanica je vrvjela od potomstva, ali i od kazivanja domaćina da su, u malo vremena, bili na sedam dječjih sahrana. Da li se to štogod radioaktivno, ili hemijski pogubno, pohranjuje u koncentričnim krugovima oko USA baze Bondstil, vrag zna, a Beograd možda. Ovakav odgovor na srpskom, u odnosu na pitanje koliko su jezik i nacionalni identitet važni i za književni, kazuje koliko je važno misliti na srpskom. Nije obavezno, ali je po nacionalnu književnost poželjno.

Autor: M. Milosavljević
Izvor: Dan