RAZGOVOR: VIKAS SVARUP, INDIJSKI PISAC, AUTOR ROMANA “PITANJA I ODGOVORI”, PO KOME JE SNIMLJEN HIT-FILM “SLUMDOG MILLIONAIRE”

Knjiga o smjelosti nade

Roman “Pitanja i odgovori” indijskog pisca Vikasa Svarupa prati sudbinu siročeta koji u kvizu osvaja milion. Ram Muhamed Tomas je uhapšen zato što je tačno odgovorio na svih dvanaest pitanja u kvizu „Milioner“. On je siroče koje nikada nije pročitalo novine niti išlo u školu, pa kako onda može znati ime predsjednika Amerike, gdje se nalaze piramide ili naslove Šekspirovih drama. Osim ako je varao. Pošto ga advokat neočekivano izbavlja iz zatvora, Ram gleda snimak svog savršenog televizijskog nastupa i vodi nas na čudesno putovanje kroz svoj život - od dana kada je spasen iz kante za otpatke, preko zaposlenja kod ostarele holivudske zvijezde, upoznavanja sa australijskim pukovnikom opsjednutim špijunažom, preko karijere pretjerano maštovitog turističkog vodiča u Tadž Mahalu do zaljubljivanja u mladu prostitutku Nitu. Vođen mudrostima prikupljenim za osamnaest godina svakodnevne borbe za opstanak, Ram pronalazi odgovore na pitanja ne samo iz kviza već i na pitanja o sebi samom i svijetu koji ga okružuje. O ovom romanu i ranije je bilo riječi na stranicama „Arta“ u panoramskom pregledu indijske književnosti.

Istinski topao i human, roman „Pitanja i odgovori“ (izdavač je „Laguna“, prevod Nikola Pajvančić), smješten je u savremenu Indiju i predstavlja izuzetnu mješavinu komičnog i dirljivog. Prikazujući ljudski rod u svoj svojoj bijedi i slavi, Vikas Svarup nam daje kaleidoskopsku sliku borbe dobra protiv zla, i onoga što se dešava kada jedan dječak u životu nema drugog izbora - sem da preživi. Po ovom romanu Deni Bojl je snimio film “Slumdog Millionaire” (“Milioner iz sirotinjskog kvarta”), koji je na dodjeli 66. Zlatnog globusa dobio četiri nagrade: za najbolji film, režiju, scenario i muziku. Film je nominovan za Oskara u čak deset kategorija, uključujući i nominaciju za najbolji film. Prema književnom predlošku, osim filma, nastala je i radio-drama, mjuzikl, a knjiga je 2006. godine osvojila južnoafričku književnu nagradu “Boeke”.

Vikas Svarup je rođen u Alahabadu, u Indiji 1963. godine. Poslije završenih studija zaposlio se u Ministarstvu inostranih poslova Indije i službovao je u Turskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Etiopiji i Velikoj Britaniji. Trenutno radi u Pretoriji, u Južnoj Africi, kao indijski komesar za južnu Afriku, odakle je i govorio za “Vijesti”.
- S obzirom na to da sam strastan gledalac kvizova, želio sam da dodirnem taj globalni fenomen. U štampi sam pročitao novinski izvještaj o dječaku iz sirotinjske četvrti koji nikada nije išao u školu, nikada nije čitao novine, ali znao je odlično da se služi Internetom. S obzirom na to da se Internet povezuje sa prefinjenijim nivoom znanja, to me je podstaklo na razmišljanje. Te dvije činjenice, kviz i dječaka iz sirotinjske četvrti povezao sam u jedno.

Kako je nastajao Vaš roman “Pitanja i odgovori”?
- Želio sam da ovim romanom prikažem život mog protagoniste kroz medijum kviz šoua. Osnovna ideja je bila da osvijetlim životnu priču Rama Muhameda Tomasa od rođenja do 18. godine kroz seriju priča koje bi eventualno bile povezane sa pitanjima iz kviza. Teškoća se ogledala u tome kako to učiniti dok traje kviz, dok se smjenjuju pitanja u progresiji, od lakših ka težim, a tema mora da se mijenja. Život Rama Muhameda Tomasa ne prati slijed pitanja tačno po hronološkom slijedu, dodatna teškoća je bila osigurati da čitalac ne izgubi smisao kada moj junak ide kroz vrijeme.

Koliko su zaista mogući događaji opisani u Vašoj knjizi u Indiji danas?
- Moja knjiga je o 18-godišnjem konobaru koji živi u sirotinjskoj četvrti Mumbaija i igri koja stvara milione. To je paradoks u kome se nalazi moć naracije. Distanca između takmičara i vrhunske nagrade je ono što čini Rama Muhameda Tomasa glavnim gubitnikom i veoma simpatičnim likom. Indijska stvarnost je veoma slična. Ljudi na samom dnu ljestvice su u neprestanoj borbi da sebi naprave bolji život.

Vaš roman daje veoma značajno ubjeđenje: da i dječak sa ulice može posjedovati mudrost da pobijedi u kvizu. Zašto je ta činjenica danas važna?
- Ta činjenica je važna jer mi živimo u svijetu rastuće nejednakosti prihoda i bogatstva između bogatih i siromašnih. Želio sam da pokažem da znanje ne obezbjeđuje bogata, obrazovana elita i da to što je neko siromašan ne znači da je i budala. Čak i mladić sa ulice može posjedovati znanje da pobijedi u kvizu.

Vaš roman je preveden na 36 jezika. Tema je univerzalna, pa možda je i to ključ velikog uspjeha Vašeg romana na tako puno jezika?
- Da. Iako je radnja smještena u Indiju, vrijednosti i teme, poput ljubavi i gubitka, prijateljstva i izdaje, su univerzalne. Iznad svega, to je knjiga o stvaranju sopstvene sreće, borbe između gubitka i pobjede. To se dopada čitaocima širom svijeta, od Mumbaija do Crne Gore.

“Slumdog Millionaire” je film nastao po Vašem romanu „Pitanja i odgovori“. Dopada li Vam se film? Koliko je on uhvatio duh Vaše knjige?
- Smatram da je to vrlo dobro napravljen film. Baš kao što je moja knjiga bila o preživljavanju i nadi i trijumfu ljudskog duha, takav je i film. Glavno, istaknuto geslo filma je nedvosmisleno preuzeto iz knjige. Dakle, u njemu je ostao vjeran duh mog romana.

Novine su nazvale “Slumdog Millionaire” prvim filmom ere Baraka Obame. Zašto?
- Mislim da je poput izbora Obame i film o smjelosti nade. On govori o tome kako dječko koji živi u bijednom predgrađu može žudjeti da pobijedi pameću u kvizu.

Postoji li i bolivudska verzija ovog filma...
- Nažalost ne još, jer Film 4 posjeduje globalna prava. Kada oni dozvole hindu rimejk i bolivudska verzija će biti napravljena.

Zašto je indijska književnost na engleskom jeziku tako popularna širom svijeta?
- Prije svega, svi indijski pisci koriste engleski jezik na način različit od onog koji koriste pisci sa Zapada. Drugo, u svijetu postoji prava glad za pričama o Indiji. Ljudi žele da znaju šta to sačinjava najveću svjetsku demokratiju. Mislim da je to veoma uzbudljivo vrijeme za indijsku prozu. Indijski pisci su raskinuli tradicionalne modele pisanja i eksperimentišu sa novim temama i novim konceptima. Pored uobičajenih priča o porodicama i ljudskim odnosima, mi sada takođe imamo naučnu fantastiku i grafičke novele kao dio tog miksa. Možda je sve to dio novog preporoda.

Kako pravite ravnotežu između spisateljske i karijere diplomate?
- Nije lako. Mora se postići prava ravnoteža. Ja mogu da pišem samo kada je ispred mene jasan horizont i kada me niko ne prekida. Zato pišem samo rano izjutra ili vikendom.

Roman o milioneru donio mu milione

“Pitanja i odgovori” su prvi roman Vikasa Svarupa. Napisao ga je u Londonu pred kraj svog diplomatskog mandata. Pisanje je trajalo dva mjeseca. Njegova supruga i djeca su se već bili vratili u Indiju, a on je odlučio da iskoristi slobodno vrijeme i okuša sreću… Za sebe kaže da je imao sreće. Nije čekao da završi knjigu, već je poslije završena četiri i po poglavlja rukopis poslao na adrese 10 književnih agenata i bio je odbijen. Jedanaestog agenta je pronašao putem Interneta i ta saradnja je urodila plodom. Svoju knjigu je pisao za indijske čitaoce i nije se nadao svjetskom uspjehu. Roman “Pitanja i odgovori” objavljen je 2005. godine i do sada je preveden na 36 jezika, a Svarup je zahvaljujući njemu i sam postao milioner.

Na pitanje zašto je baš izabrao ime Ram Muhamed Tomas za svog junaka, Vikas Svarup je odgovorio:
- Želio sam da on predstavlja bogatstvo i različitosti Indije, a da to ne bude samo kliše. Dok čitate knjigu, vidite da ime ima puno značenja u knjizi. Ram Muhamed Tomas nije samo ime. On zapravo koristi tri elementa – hindu religiju, hrišćansku religiju i muslimansku religiju kada uzajamno komunicira sa različitim likovima. Za njegovog prijatelja Salima, muslimana, on je Muhamed, za australijskog diplomatu on postaje Tomas, a za indijsku glumicu on je Ram. Tako on koristi svoje ime kako bi isprobao različite okolnosti...

Vikas Svarup potiče iz porodice u kojoj su svi bili pravnici i advokati. Njegovi otac i majka, djed, stričevi, braća, svi su studirali pravo. Kaže da se u krugu porodice najviše raspravljalo o slučajevima i presudama. Ali, njegov djed je imao sjajnu biblioteku, sa puno prvih izdanja klasika iz oblasti književnosti, istorije, filozofije, umjetnosti. Ljubav prema knjizi mu je, kako kaže, prenio djed.

Policija i odlazak iz divljeg naselja

„Uhapšen sam. Zato što sam pobijedio u kvizu.
Došli su po mene kasno sinoć, kada su čak i psi lutalice pozaspali. Provalili su vrata, stavili mi lisice, i odveli u džip koji je čekao sa upaljenim crvenim rotacionim svjetlima.
Nije bilo ni gužve ni larme. Nijedan stanovnik nije provalio iz svoje čatrlje. Moje hapšenje je svojim huktanjem propratila samo stara sova u krošnji tamariska.

Hapšenja su u Daravilju česta kao džeparoši u prigradskom vozu. Ne prođe ni dan a da nekog zlosrećnog stanovnika ne odvedu u policijsku stanicu. Neke pozornici moraju bukvalno da odvuku, jer se otimaju i vrište čitavim putem. A drugi odu tiho. Kao da policiju očekuju, možda joj se čak i nadaju. Za njih dolazak džipa s crvenim rotacionim svjetlima zapravo predstavlja olakšanje.
Kada sad razmislim, možda je trebalo da se i ja otimam i vrištim. Da urlam kako sam nevin, da dignem larmu, uzbudim komšiluk. Naravno da to ništa ne bi pomoglo. Čak i kada bih uspio da probudim nekog stanovnika, ne bi oni ni prstom mrdnuli da me brane. Pospanim očima bi posmatrali predstavu, izjavili bi nešto poput: „Eto ode još jedan“, zijevnuli, pa bi se brzo vratili u san. Moj odlazak iz najvećeg divljeg naselja u Aziji nimalo neće uticati na njihove živote. Ujutro će ih čekati isti red za vodu, ista svakodnevna bitka da se na vrijeme stigne na prigradski voz u pola osam.

Neće se čak ni potruditi ni da saznaju razlog mog hapšenja. Kad malo bolje razmislim, pošto su dvojica policajaca uletjela u moju straćaru, nijesam to učinio ni ja. Kada je čitavo vaše postojanje “ilegalno”, kada živite u gradskoj divljini, na ivici siromaštva i otimate se za svaki pedalj prostora i morate da čekate u redu čak i da se poserete, u činu hapšenja ima nekakve neminovnosti. Naučeni ste da vjerujete kako će se jednog dana pojaviti nalog sa vašim imenom, da će džip s crvenim rotacionim svjetlima jednog dana doći i po vas.”
(Iz romana “Pitanja i odgovori” Vikasa Svarupa, “Laguna”, 2008)

Vujica OGNJENOVIĆ