Zbog čega pisci pišu?
Motiv prvi – „Čist egoizam“
To je želja da postanete popularni i cenjeni u svojoj sredini. Želite da vas prepoznaju kao nekoga ko je inteligentan, kao nekoga ko se usavršio u svojoj veštini. Jer imati publiku, ljude koji vas prate i duboko poštuju, vašem radu daje smisao i legitimitet.
Pisci žele da ih njihovi čitaoci shvate ozbiljno. Oni prikazuju javnosti svoje najdublje misli, stavljajući sebe u poziciju ranjivosti i izlažući se riziku da budu ismejani.
Orvel navodi da pisci ovu osobinu dele sa naučnicima, advokatima i poslovnim ljudima. Međutim, iako veruje da su pisci sujetni i samoživi, smatra da nisu toliko zainteresovani za novac.
Motiv drugi – „Estetski entuzijazam“
Kreativni ljudi imaju sposobnost da prepoznaju lepotu i umeju da uživaju u njoj. Mnogi pisci uživaju u zvučanju, ritmu reči i rimama. Osim toga, za pisce je veoma važno oblikovanje rečenica i pasusa. Pisci ne žele da čitanje njihovih dela bude monotono i dosadno, žele da stranice njihovog teksta zrače životom i uzbuđenjem da bi njihove misli bile izražene na pravi način.
Ovo se, dakle, nadovezuje i na motiv „čistog egoizma“. Ali Orvel smatra da nijedna knjiga, čak ni udžbenik ili turistički vodič, nije izuzeta iz estetskih razmatranja.
To je podsticaj da se kaže istina. Džordž Orvel je izjavio da su centralne teme koje se pojavljuju u njegovim knjigama uvek bile specifične istine, koje drugi nisu ispričali jer im je bilo suviše neprijatno. Želeo je da ispriča priču koja bi ilustrovala ove istine i skrenula pažnju na njih.
To je posledica želje pisaca da ostanu upamćeni – da ih ljudi pamte po istinitom prikazivanju stvarnosti ili tačnom predviđanju budućnosti.
Nijedan pisac nije u potpunosti nezavisan od politike. Svaka reč u sebi nosi skrivenu želju da se promeni svet ili da se pokrene u drugom pravcu. Pisac želi da utiče na čitaoca na način koji je realan i moguć, i to je samo po sebi politička motivacija.
„Mišljenje prema kojem umetnost ne treba da ima bilo kakve veze sa politikom, takođe je politički stav.“
Koji će od ovih motiva na vas uticati i u kojoj meri, zavisi od vašeg iskustva i okruženja. Orvel je postao politički pisac jer je služio u carskoj vojsci u Burmi, učestvovao u španskom građanskom ratu, upoznao sirotinjske kvartove u Parizu i Engleskoj i živeo u doba Hitlera i Staljina.
Orvel čitaocu daje i neke dodatne informacije koje pružaju uvid u njegove razloge da postane pisac. Bio je usamljeno, uplašeno dete, koje je u glavi stvaralo likove da mu prave društvo.
Dani provedeni u školskoj klupi bili su nesrećni i nikada nije upisao fakultet, što je bilo neuobičajeno za učenika iz Itona. Zbog toga je imao potrebu da se dokazuje nastavnicima, roditeljima i pripadnicima više klase koji su sa potcenjivanjem gledali na njegovo poreklo.
Sva četiri motiva su igrala ulogu u Orvelovoj odluci da se bavi pisanjem, a značaj svakog od njih je varirao u zavisnosti od perioda.
Autor: H.J. Stead
Izvor: writingcooperative.com
Prevod: Maja Horvat



















