Zašto neću da čitam knjigu koju si mi pozajmio
Ali okej, da se na sekund vratimo u stvarnost – ne možete da napravite trojku od veze autora sa čitaocem. Veza između autora, čitaoca i drugog čitaoca nije ista. Dođe do zbrke. Mašta drugog čitaoca nije kao vaša. Možda čak budete i ljubomorni na tuđe razumevanje knjige. I odjednom, veza drugog čitaoca sa autorom postaje ostvarenija od vaše.
Ako slučajno naiđete na nekog ko takođe voli vašu omiljenu knjigu, onda je to druga priča. To je posebna vrsta zadovoljstva kada naletim na nekog ko takođe voli roman Danijela Kiza „Cveće za Aldžernona“. Mogao bih satima da pričam o Čarliju Gordonu jer me njegova sudbina duboko pogađa, a kad naiđem na osobu koju je takođe dirnula Čarlijeva priča, taj razgovor može trajati beskonačno.
Drugi veliki razlog zašto nikada ne bi trebalo da pozajmite knjigu bez pitanja je vreme. Ako ste srećnik i brzo čitate, onda ne morate da brinete da će vam knjiga oduzeti previše slobodnog vremena. Ali za nas, običan plebs, čitanje zahteva mnogo vremena. Ako imate samo pola sata za čitanje svakog dana, onda su vam potrebne nedelje da završite knjigu prosečne dužine. Pomnožite to sa knjigama koje nameravate da pročitate i pred sobom imate prilično ozbiljan raspored čitanja. Tu nema mesta za zbirku eseja o mačkama koje vam je prijatelj pozajmio. Nema prostora za mačke.
Tako da, ne, moj prijatelju. Ne želim tu knjigu. Čak ni malo. Ne samo da će zauzeti mesto na mojoj listi knjiga koje treba da pročitam, već ćeš možda postati ljubomoran na moju vezu sa autorom. Ako mi pozajmiš tu knjigu, biće to kraj našeg prijateljstva. Ako pozajmite prijatelju knjigu koju vam nije tražio, to preti da naruši vaš odnos. Očekivanje će biti preveliko. Zato, budite pažljivi kad vam padne na pamet da to učinite bez pitanja.
Izvor: bookstr.com
Prevod: Miloš Vulikić



















