Vatped omogućava piscima da proniknu u ukus publike
To je bar njegova priča. To je priča o Vatpedu (Wattpad Corp), kanadskoj kompaniji koja je počela sa radom 2006. godine kao onlajn prostor posvećen čitanju, a danas privlači sedamdeset miliona korisnika sajta i mobilne aplikacije na mesečnom nivou, i to na više od pedeset svetskih jezika.
„Ljudi dele sa drugima svoje priče, od naučne fantastike, preko ljubavnih romana do svega što se može naći između. Svakog dana beležimo oko pola milijarde novih unosa sadržaja“, kaže Lau, koji je jedan od suosnivača i izvršni direktor kompanije.
„Kada smo počinjali, ajfoni još uvek nisu postojali. Pa čak i nekoliko godina kasnije, kada smo razgovarali o mašinama koje mogu da uče ili veštačkoj inteligenciji, niko nije znao o čemu govorimo, samo su zurili u nas.“
Iako danas imaju oko 140 zaposlenih, kompanija se i dalje drži zamisli iz 2006: da uz pomoć interneta svima omogući pristup literarnim sadržajima. Na njihovom sajtu se može pročitati: „Mi smo multiplatformna kompanija za priče, ponosni stanovnici kanadske start-ap prestonice Toronta“.
Uprkos činjenici da nisu odustali od ideje sa kojom su pokrenuli svoj sajt, pronašli su način da se prošire i na druge oblasti izdavaštva. Vatped igra ulogu književnog agenta svojih korisnika, a početkom godine počela je sa radom i izdavačka kuća.
„DNK priče“ (eng. Story DNA), kako se zove tehnologija koju koriste, proučava elemente kao što su struktura rečenice, upotreba reči i gramatika i poredi ih sa drugim tekstovima koji se nalaze na sajtu ili su široko dostupni na internetu. Zatim proučava podatke koji ukazuju na to kako je publika reagovala na određene delove teksta i o kojoj vrsti reakcija se radi. Na taj način se utvrđuje kolika je verovatnoća da će za tekst biti zainteresovani izdavači ili filmski studiji. Na samom kraju, obećavajući tekstovi dolaze u ruke zaposlenih u Vatpedu, koji ih čitaju i donose odluku o tome koji od njih će ići u štampu.
Vatped planira da izdavačku delatnost započne sa šest naslova. Sve knjige, za koje su se odlučili, namenjene su mladima. Izabrane su na osnovu rezultata koji pokazuju da su baš ti naslovi tokom 2018. zajedno sakupili više od sto miliona minuta čitanja na njihovoj platformi.
Mnogima će se učiniti da su usluge kompanije od najveće koristi autorima početnicima, ali pokazalo se da je privukla pažnju i nekih velikih imena. Margaret Atvud, koja je bila pozvana da kao sudija učestvuje u pesničkom nadmetanju na Vatpedu, piše za britanski Gardijan: „... možete objavljivati naučnu fantastiku ili priče o zgodnim zavodnicima starim dve hiljade godina. Bez obzira na temu, dobićete verne čitaoce, koji će vam ostavljati pohvalne komentare i davati moralnu podršku.“
Lauovo dugoročno predviđanje bilo je da vrednost firme ne treba ceniti na osnovu trenutne ponude – ponuđeni sadržaj se vremenom menja i raste.
Vatped novac zarađuje od oglašavanja – reklamni materijal koji se pojavljuje pored tekstova plaćaju sponzori. Osim toga, oni uzimaju deo novca od ugovora koje njihovi autori zaključuju sa izdavačkim kućama, ukoliko su tekstovi prvobitno bili objavljeni na sajtu. Ne hvale se velikim prihodima, ali kažu da „lepo napreduju“. Časopis Ekonomist je objavio da su prošle godine zaradili 51 milon dolara i da se ukupna vrednost kompanije procenjuje na oko 400 miliona.
Alen Lau i njegov poslovni partner Ivan Juen velike nade polažu u prikupljanje podataka. Veruju da najveća prednost Vatpeda nije literarni sadržaj koji se objavljuje na sajtu, već informacije koje se mogu prikupiti zahvaljujući njegovim posetiocima.
Investirali su u veštačku inteligenciju. „Prikupljamo više od milijardi jedinica podataka dnevno“, kaže Lau. „Oni pomažu piscima da se upoznaju sa zahtevima tržišta. Algoritam naše kompanije prolazi kroz učitane tekstove autora, komentare i druge grupe podataka, obrađuje ih i obaveštava zainteresovane korisnike šta je trenutno popularno među čitaocima, a šta nikako ne prolazi.“
Vatped takođe nudi savete i uputstva za pisce koji žele da svoje stvaralaštvo prilagode trenutnom ukusu publike i na taj način obezbede veći broj čitalaca i interesovanje potencijalnih sponzora. „Uklonili smo element nagađanja iz kreativnog procesa. Sada nudimo informacije koje ga mogu unaprediti“, ističe Lau.
Za knjigu After, koju je autorka Ana Tod prvo objavila na njihovom sajtu, Vatped je 2014. isposlovao šestocifreni ugovor sa velikom izdavačkom kućom. Knjiga je stigla na listu bestselera Njujork tajmsa, a na internetu je pročitana 1,5 milijardi puta.
Na osnovu knjige The Kissing Booth autorke Bet Rikls, koja je takođe prvobitno objavljena na sajtu, Netflix je prošle godine snimio film, a u najavi je i nastavak.
Posmatrači su mišljenja da bi uspeh ove kanadske firme trebalo da zabrine učesnike u tradicionalnom lancu izdavaštva – pisce, izdavače i prodavce. Jedan od analitičara koji se bave tom tematikom primećuje da je Vatped remetilački faktor u knjževnom svetu, kao i da materijal koji se objavljuje na sajtu lišava profita tradicionalne izdavače. On navodi da je Vatped „u početku bio platforma na kojoj su pisci jedni drugima upućivali kritike i savete, što je bilo sasvim bezezleno (i veoma korisno), ali danas je broj autora u odnosu na broj čitalaca praktično zanemarljiv.“
Odgovor Alena Laua je jednostavan: „Uvideli smo da moramo iskoristiti priliku koju nam pružaju prikupljene informacije. Doneli smo veoma hrabru odluku.“
Autor: Dejvid Izraelson
Izvor: theglobeandmail.com
Prevela: Jelena Tanasković



















