U znak sećanja na prof. dr Tanju Popović (1963 – 2020)
Kao profesorka po pozivu držala je predavanja na univerzitetima u Italiji (Udine), Švajcarskoj (Bern), Nemačkoj (Getingen), Rusiji (Moskva, Nižnji Novgorod, Saransk) i Repubici Srpskoj (Banja Luka). Objavila je veći broj naučnih studija i monografija na srpskom, ruskom i engleskom jeziku, među njima i knjige: „Pesnici i poklonici“ (2010), „Poema ili moderni ep“ (2010), „Potraga za skrivenim smislom“ (2007), „Rečnik književnih termina“ (2007, 2010), „Srpska romantičarska poema“ (1999), „Formalisti o Puškinu“ (1994). Sarađivala i sa beogradskim Institutom za književnost i umetnost, Australijskim državnim univerzitetom u Kanberi, Daram Univerzitetom u Velikoj Britaniji, Sanktpeterburškim državnim univerzitetom u Rusiji. Bila je član uredništva više slavističkih i komparatističkih časopisa i periodičkih izdanja. Dobitnica je više priznanja, uključujući nagrade: „Stanislav Vinaver“ (1993) za knjigu „Poslednje Sarajlijino delo“, Inicijal (2007) i Veselin Lučić (2008) za knjigu „Rečnik književnih termina“.
U okviru edicije Klasici svetske književnosti Tanja Popović je napisala predgovore za romane „Čovek bez osobina“ Roberta Muzila, „Mrtve duše“ Nikolaja Gogolja, „Zločin i kazna“ Fjodora Dostojevskog i „Ana Karenjina“ Lava Tolstoja.
Tanja Popović je bila jedna od naših najbojih poznavalaca svetske književnosti a mi ćemo je pamtiti i kao izuzetnu osobu i posvećenu saradnicu.



















