Miomira Petrovića raduje što je ponovo u Srbiji, iako se nada da će uskoro ponovo posetiti lokacije iz knjige, ali sada kao turista, što umnogome menja percepciju okoline. „Ova knjiga je na neki način vodič za mene kroz Arabijsko poluostrvo isto koliko i za nekog ko će je prvi put pročitati, jer je ovo moje najneobičnije putovanje do sada. Ona iskazuje ozbiljnu zabrinutost nad galopirajućim instrumentima globalističkog, potrošačkog sveta u kojem živimo.
Vlada Arsić smatra da je ovo najličniji roman Miomira Petrovića. „Ovo je višeslojan roman koji sadrži toliko segmenata koji će privući pažnju potpuno različite publike: nekome će u prvom planu biti opis života u pustinji, jednom ekstremnom okruženju, drugi aspekt je pitanje otuđenosti, potrebe da se suočite sami sa sobom kada se nađete na jednom takvom mestu, treći aspekt je ideja Balkanije, da se u pustinji napravi jedno ostrvo gde bi se ponovo sabrala jugoslovenska plemena, dokazujući još jedanput da sve što nas na Balkanu razdvaja na nekom drugom prostoru nas spaja.“
Goranu Stojičiću je najzanimljivija bila Miomirova sposobnost da „leti“ iz jedne teme u drugu. „Petrović piše romane sa raznolikim pričama, u ovoj su mi bili interesantni likovi koji su sa ovih prostora, a sada su se našli na novom mestu, sa svojim pričama i događajima.




















