Prikaz romana „Veličanstveni Poskokovi“:
Ante Tomić je, za mene, jedan od najboljih domaćih pisaca. A u žanru domaćeg humorističnog romana i najbolji. „Veličanstveni Poskokovi“, njegov najnoviji roman, još je jedno uistinu veličanstveno duhovito djelo, koje vrvi urnebesnim scenama, duhovitim dijalozima i nadasve živopisnim likovima, koji kao da su na stranice romana ušli iz našeg neposrednog susjedstva.
Odmah ću spomenuti da ovi Poskokovi, iako s onima iz Poskokove Drage dijele prezime i potiču iz istog sela (i dijele ljubav nadijevanja vlastitih imena prema slavnim kraljevima i kneževima iz hrvatske povijesti), s ovim potonjima nemaju baš nikakve veze. Ovo nije nastavak „Čuda u Poskokovoj Dragi“, ovo je jedan potpuno novi roman, s potpuno novim Poskocima, u jednakoj mjeri duhovit i zabavan, ali na potpuno drugačiji način.
Naslovni Poskokovi iz ovog romana su Tomo i Zdeslav, otac i sin. Tomo Poskok vlasnik je najvećeg hrvatskog lanca prodavaonica, bogati tajkun i biznismen čije se poslovno-privatne veze prostiru poput mnogobrojnih krakova hobotnice u sve moćne krugove hrvatskog društva, uključujući vladu i crkvu. Zdeslav je, pak, tipično bogataško dijete, sin jedinac kojem nisu nametnuti nikakvi okviri i granice: Zdeslavov se život sastoji uglavnom od partijanja po čitave dane i noći u društvu svoje djevojke, popularne estradne pjevačice Lune i njenog gej prijatelja stilista. Iako ga je otac postavio u firmu kao jednog od članova nadzornog odbora i marketinškog stručnjaka, Zdeslavu je taj posao iznimno dosadan i naporan, te radije uživa opijajući se i rasipajući obiteljsko bogatstvo po kojekakvim zabavama, usput s par desetaka tisuća eura, osiguravajući svojoj djevojci pobjede na kojekakvim glazbenim festivalima.
No, Zdeslavov će se život okrenuti naglavačke kad jednog jutra, nakon još jedne cjelonoćne zabave, dozna da su mu oba roditelja poginula u eksploziji njihove jahte, na kojoj su provodili odmor ploveći Jadranom. Da stvar bude gora, Zdeslav doznaje da je ostao i bez cjelokupnog obiteljskog bogatstva, budući da je prije smrti otac bio sklopio nekakav ugovor za kredit kojim vlasništvo nad firmom, ukoliko ga ne vrati, predaje misterioznoj tvrtki iz Lihtenštajna, a za vraćanje spomenutog kredita nema ni približno dovoljno novaca. Ostavši bez roditelja, bez novca i bez kuće, samo s hamerom kojeg mu je majka poklonila za rođendan, Zdeslavova jedina nada za pomoć u otkrivanju prave istine oko toga što se dogodilo njegovim roditeljima i onoga tko stoji iza toga, leži u Koraljki, prodavačici iz jednog od očevih dućana, koja mu se, što je više upoznaje, sve više sviđa, te u bivšem obiteljskom batleru, koji je, sad kad je Zdeslav ostao bez svega, i on također ostao bez posla. Bez resursa i bez novca, Zdeslavu će biti teško dokučiti što se stvarno dogodilo i na brodu i s firmom, pogotovo uzevši u obzir da su u cijelu tu priču upetljani i neki vrlo nezgodni likovi, poput predsjednika vlade, nadbiskupa s Kaptola, te tajanstvenog Jakovljevića, prvog suradnika Tome Poskoka, koji se sada, izgleda, udružio s njegovim protivnicima...
Kako kaže sam Tomić, ovaj je roman rezultat njegovog novinarskog iskustva, a njime je želio srušiti stereotipe o bogatstvu, odnosno izbjeći „zapadanje u predrasudu da je siromaštvo plemenito a bogatstvo ljudski bezvrijedno“, što ćete i sami vidjeti u opisima i karakterizaciji likova iz ovog romana. Likovi su, kao što sam spomenula, vrlo živopisni, i također vrlo realistični – gotovo kao da bismo bilo kojeg od njih mogli sresti ako samo malo pogledamo uokolo. Situacije i događaji opisani u ovom romanu u svojoj su biti uistinu, unatoč svim maštovitim i duhovito smišljenim fikcijskim elementima, vjerna preslika našeg društva. Sve ono dobro i sve ono loše, te sve ono očigledno, kao i sve ono za što ne znamo, ali što možda, više ili manje točno, možemo naslutiti da se odigrava „iza kulisa“ (ili, kao u ovom romanu, u tajnom „zahodskom“ skrovištu ispod glavnog zagrebačkog trga), utkano je u radnju ovog romana i začinjeno s popriličnom dozom sarkazma, humora i satire. A roman također sadrži i sasvim dovoljno iznenadnih zaokreta u radnji da ona ostane cijelo vrijeme napeta i zapravo neprestano „poziva“ na čitanje.
Na pitanje kako to da je napisao ovakav roman, Tomić je odgovorio kako misli da je „došlo pravo vrijeme za njega“. Ne mogu se više složiti! Tajming je naprosto izvrstan, u ovo vrijeme recesije i post-recesije, sa svime što se događa u našem društvu i oko njega, ovaj satirični i pametno duhoviti roman stigao je u pravi čas – da nas osvježi, nasmije, podigne nam moral i da nam ostavi dovoljno materijala na čiji spomen ćemo se cerekati u mnogim danima koji dolaze, ma koliko crni nam se činili.
Izvor: Učitaj se! / GoodReads
