Prikaz romana „U ljubavi i u ratu“: Iz istorije u savremenost
Roman „U ljubavi i u ratu“ španskog pisca Ildefonsa Falkonesa predstavlja treći deo velike istorijske sage započete „Katedralom na moru“ i nastavljene romanom „Naslednici zemlje“. Radnja je smeštena u petnaesti vek, u vreme osvajanja Napulja od strane Alfonsa V Aragonskog. U središtu romana nalazi se Arnau Estanjol, potomak porodice koja je obeležila prethodne delove sage.

Kao vojnik i plemić u službi aragonskog kralja, glavni junak učestvuje u osvajanju Napulja, ali njegova lična priča ubrzo postaje jednako važna kao i ratna. Njegov odnos prema Sofiji, udovici njegovog poginulog saborca, kao i prema njenoj ćerki Marini, otvara čitav niz porodičnih i moralnih sukoba. Istovremeno, Arnauov život je raspet između Napulja i Katalonije, obaveza prema kralju i porodici, javne uloge ratnika i privatnih slabosti čoveka koji nije u stanju da jednostavno razreši sopstvene odnose.
Jedna od glavnih vrednosti romana jeste Falkonesova sposobnost da individualnu sudbinu postavi unutar širokog istorijskog konteksta. „U ljubavi i u ratu“ dobro funkcioniše upravo zahvaljujući spoju velikog istorijskog platna i lične drame. Falkones ne koristi prošlost samo da bi rekonstruisao jedan nestali svet, već i da bi pokazao koliko su se društvene vrednosti promenile a neke ljudske slabosti ostale iste.
Ljubav, ambicija, ljubomora, osveta, lojalnost i potreba za slobodom postoje nezavisno od istorijske epohe i zato priča o Arnauu Estanjolu može da bude zanimljiva i čitaocu koji voli savremene teme. Tako je i sa glavnom junakinjom Marinom, čiji lik predstavlja važnu dopunu pripovedanju o protagonisti. Kroz nju Falkones otvara prostor za prikaz položaja žene u srednjovekovnom društvu, koji se svodio na mušku dominaciju. Marina je snažna i samostalna junakinja. Njena „savremenost“ omogućuje Falkonesu da prošlost posmatra i iz perspektive pitanja koja su i danas aktuelna.
Roman se tako bavi i temama koja prelaze granice istorijske epohe – temama seksualnosti, položaja žene, verske netrpeljivosti, klasnih razlika i zloupotrebe moći. Istovremeno, „U ljubavi i u ratu“ ostaje pre svega štivo o ljudskim odnosima. Naslov povezuje dve oblasti koje se u Falkonesovom svetu neprestano prepliću. I rat i ljubav služe za proveravanje vernosti, hrabrosti, sposobnosti žrtvovanja i granice lične odgovornosti. Arnau je upravo zbog toga zanimljiv junak: njegova vojnička lojalnost može da bude čvrsta, ali njegovi privatni odnosi
pokazuju da čovek može biti uspešan u javnoj ulozi, a istovremeno duboko protivrečan u privatnom životu.
Važnu ulogu ima i tema zloupotrebe moći. Plemići, crkveni velikodostojnici i predstavnici vlasti često odlučuju o životima drugih ljudi, dok se pojedinac teško može suprotstaviti sistemu ukoliko nema zaštitu i saveznike. Nasilje, nepravda i verski fanatizam tako postaju deo svakodnevice, a istorijska prošlost dobija i savremenu moralnu dimenziju.
Konačno, „U ljubavi i u ratu“ jeste obiman i ambiciozan istorijski roman čija se snaga nalazi u bogatoj dokumentaciji, uverljivoj atmosferi petnaestog veka, velikim sukobima i motivima koji povezuju privatno i istorijsko. Falkones još jednom pokazuje da istorijski roman može da bude istovremeno avanturistička priča, porodična saga i poziv na razmišljanje o društvu, vlasti i ljudskoj slobodi.
Autor: Domagoj Petrović






















