Prikaz romana „Pas“ Ivana Tokina

Pisana jednostavnim stilom, kao hronološki prikaz života jednog psa, džukca, kako ga Tokin naziva, deluje kao da je knjiga tu da bi decu naučila kako životinje razmišljaju i kako se ponašaju.

Tu nas Tokin vara jer tek kada završimo sa čitanjem neke glave koja je na prvi pogled veoma jednostavna – recimo o psu na Adi Ciganliji koji nepomično i setno gleda u vodu čekajući da se njegov već nekoliko godina utopljeni saputnik magično pojavi na površini – uviđamo da svaka od ovih priča nosi dubinu i mudrost. Ako je neko u srednjoj čitao „Cigane“ od Puškina, verovatno će prepoznati slične motive.

Ne bih otkrivao detalje o radnji same knjige, koja je u isto vreme vrlo prosta, vrlo površna i vrlo duboka, paradoks kakav samo Tokin ume da napravi. Za mene je dodatni bonus što se odvija u kaporovskom Beogradu (barem delom). Preporučio bih svakom uz opasku da se ne nada da je ovo jednostavna knjiga za ubijanje vremena.

Autor: Faustian Talos

Izvor: Goodreads