Prikaz romana „Martin Idn“: Između samoobrazovanja i razočaranja
Roman „Martin Idn“ američkog klasika Džeka Londona (1876–1916) štivo je izrazito autobiografskih elemenata: poput svog junaka, i autor je prošao put od siromaštva i fizičkog rada do književne slave.

Martin je mladi mornar iz radničke klase, snažan, neobrazovan i naviknut na grub život i fizički rad. Njegov susret sa Rut, devojkom iz ugledne građanske porodice, predstavlja prekretnicu – u njenom domu on prvi put upoznaje svet knjiga, umetnosti, obrazovanja i društvene uglađenosti koji mu je do tada bio potpuno stran. Zaljubljenost u Rut zato nije samo ljubavna priča: ona u Martinovoj svesti postaje i simbol višeg, lepšeg i kulturnijeg života. Ali on ubrzo počinje da želi mnogo više – da se iz sopstvenog društvenog položaja uzdigne snagom sopstvenog uma.
Martin zato kreće putem samoobrazovanja, verujući da čovek može sam da pronađe svoj put kroz ogromni svet znanja. Njegovo učenje zato nije samo pokušaj da popravi društveni položaj već i izraz snažne unutrašnje potrebe da razume svet i pronađe sopstveni glas.
Kad odluči da postane pisac, počinje da piše sa fanatičnom upornošću. Međutim, njegov put do književnog priznanja daleko je od romantične predstave o umetniku. Deo njegove svakodnevice postaju glad, nemaština, fizički rad, pozajmljivanje i zalaganje stvari, kao i brojna pisma odbijanja. London veoma ubedljivo ogoljuje mehanizme književnog tržišta, u kojima umetnički kvalitet sam po sebi često ne određuje vrednost nekog dela.
Upravo tu se kristališe jedna od najvažnijih tema romana – odnos umetnosti i tržišta. Martin svoje rukopise doživljava kao deo sebe, dok ih izdavački sistem vidi gotovo kao bezličnu mašinu. Njegova iskustva pokazuju koliko društvo može biti ravnodušno prema čoveku dok je siromašan i nepoznat, a koliko brzo menja odnos prema njemu kad postane slavan. Ironija je potpuna: kada Martin konačno uspe, čak i njegova ranije odbijena dela odjednom dobijaju vrednost.
Martinov odnos sa Rut dodatno produbljuje ovaj paradoks. Ona pripada građanskom svetu čije vrednosti Martin najpre idealizuje, a zatim sve više dovodi u pitanje. Rut želi da on postane prihvatljiv njenom društvenom sloju, dok Martin želi da se promeni prema sopstvenim merilima. Njihova ljubav zato postaje i sukob različitih predstava o životu. Štaviše, Martin počinje da prezire građanski sloj kojem je toliko težio. Ljudi koje je nekada smatrao superiornim često se pokazuju kao površni, konformistični i nesposobni da razumeju ono što je njemu najvažnije. Njegova pobuna zato postaje sve radikalnija, ali istovremeno i sve usamljenija.
U tome se nalazi i tragični paradoks Martinovog karaktera. On uspeva da ostvari ono što je želeo, ali uspeh ne donosi očekivanu sreću. Novac i slava mu više ne znače ništa jer je u međuvremenu izgubio veru u vrednosti zbog kojih je nekada želeo da postane slavan.
„Martin Idn“ je zbog toga mnogo više od romana o mladom čoveku koji želi da postane pisac. To je roman o opasnosti ambicije kada cilj postane važniji od samog života. Martin je izuzetno snažan, disciplinovan i uporan, ali njegova odlučnost postepeno prelazi u opsesiju. On ne ume da pronađe ravnotežu između stvaralaštva, ljubavi, društva i sopstvenog unutrašnjeg života. Kada ostvari sve ono što je nekada smatrao vrhuncem sreće, otkriva da je zapravo ostao bez razloga da nastavi.
Zato je završetak romana tako snažan. Martinov pad nije jednostavno posledica neuspeha. Upravo kada dobije novac, slavu i društveni položaj, u njemu se gasi stvaralačka energija i volja za životom. Njegova tragedija proizlazi iz spoznaje da je svet kojem je težio prazan, a da je i sam, u nastojanju da mu se suprotstavi, postao njegov deo.
Autor: Domagoj Petrović






















