Prikaz romana „Izgubljena jagnjad“ Medlin Keš: Lahorasto-histerični realizam
Valja biti oprezan kada se među blurbovima (izvodima iz kritičarskih i esnafskih pohvala) na poleđini dela manje nam poznatih autora nađu i poređenja ili analogije sa potvrđenim i kanonizovanim književnim veličinama. Katkad je to odraz ishitrenosti i neopreznosti onoga ko hvali, nekada je tu možda i reč o plaćenom panegiriku, a nekad je to impresija iznikla iz jednostavnog sabiranja opaženih kvaliteta, te se može doživeti i odmeriti i kao prirodan sled. Ovo poslednje je slučaj sa pominjanjem znamenitih autora Tomasa Pinčona i Džonatana Frenzena (koji je, između ostalog, zaslužan za remek-delo, roman „Korekcije“) u kontekstu kritičarske pohvale za roman „Izgubljena jagnjad“ mlađe autorke Medlin Keš.

Njena „Izgubljena jagnjad“ (preveo Nikola Pajvančić, objavila Laguna) povest je o disfunkcionalnoj, što će reći, i danas manje-više običnoj porodici, koja se bespovratno raspada, a koju bivamo u prilici da pratimo baš u trenutku kada je entropija očigledna i neporeciva istina. Otvoreni brak roditelja je u zbilja dubokoj krizi koja se više ne da smiriti i „pokrpiti“, sve tri kćerke bitku biju sa svojim bizarnim životnim izborima i duševnim i mentalnim stanjima koje više nisu kadre da zauzdaju, a tome treba dodati i lokalnog brodskog magnata koji se našao na nezadrživom samozvanom istraživačkom udaru jedne od kćerki/sestara.
Možda analogija/poređenje sa Pinčonom zahteva nešto više glavolomne misaone gimnastike, ali Frenzen jeste razumljiva i opravdana tačka poređenja, s tim da ovde brzo valja istaći da se Keš ovde ciljano drži nešto lahorastijeg tona i relaksiranijeg pristupa i dalje aktuelnoj baštini američkog romana koji potpada pod zabat struje nazvane histerični realizam, a čiji je Frenzen najprestižniji i najprepoznatljiviji eksponent.
„Izgubljena jagnjad“ tako donose i primetno pitkiji stil i izraz nego što se instinktivno očekuje od proze narečene fele, ali i dalje se mora jasno pohvaliti dosta toga relevantnog – uverljiva, suverena naracija, zdravo ukorenjena karakterizacija, ujednačen stil, vešto baratanje i tropama i samoodrođenim gabaritom ovog dela, a tu su i sveukupni šarm i suptilni i blago apsurdistički humor.
Autor: Zoran Janković, prevodilac, filmski i književni kritičar
Izvor: Nedeljnik






















