Osnivač „Najkija” Fil Najt otkriva tajne osnivanja kompanije
U intervjuu povodom knjige „Umetnost pobede“, Najt se sastao sa Dejvidom Rubinštajnom koji je ovako objasnio Najtovu situaciju 1962. godine: „Ništa niste znali o tome kako se pravi obuća, niste znali kako se vodi posao, a niste imali ni novca.“
Uprkos početnom nedostatku znanja i iskustva, Najt je priznao nekoliko ključnih detalja koji su išli na ruku „Najkiju” i kako je kompanija uspela da se probije na tržištu: „Iskoristili smo trkački bum, koji se pretvorio u džoging bum, koji se pretvorio u fitnes bum... i izvukli dobit iz toga." Sposobnost Najta i njegovog tima da procene, ocene i prilagode ponudu i potražnju na tržištu nadoknadila je nedostatak poslovne i dizajnerske stručnosti u početku.
Na pitanje kakvom je veštinom Najt uspeo da dorinese uprkos tome što „ništa“ nije znao, suosnivač „Najkija“ odgovara: „Umem dobro da procenim ljude.“ Najtove izuzetne veštine pomogle su mu da ostvari uspešnu saradnju sa „Najkijevim“ prvim partnerima, kolegama i saigračima, a zahvaljujući svojim sposobnostima uspeo je i da razume ko je potrošač koji će kupovati njegovu obuću.
Najt je, pre svega, svojoj firmi pristupio sa mnogo ljubavi i strasti. Objašnjavajući značenje naslova knjige (The Shoe Dog u originalu), Najt je otkrio kako ga je strast podstakla: „Zaluđenik za obuću (shoe dog) je neko ko stvarno voli obuću, a to sam bio ja. I sam sam trčao... to mi je postalo važno i od tada je sve vreme tako."
Osnovati i voditi firmu nije lako, pogotovo ako osećate da nemate sve što vam je potrebno za to. Međutim, možda će se ispostaviti da je to bio dobar potez – osmisliti biznis i „potrčati s njim”.
Ili, kako bi to Najt rekao: „Samo uradi.”
Izvor: inc.com
Prevod: Ivana Jevtić



















