„Opera za tri groša“ Bertolta Brehta i Kurta Vajla
Brehtov i Vajlov komad je, u periodu koji je usledio, preveden na 18 svetskih jezika i izveden više od 10 hiljada puta. Svetska premijera priređena je u Berlinu 31. avgusta 1928. godine, punih 200 godina nakon premijere „Prosjačke opere“ Džona Geja, na kojoj je zasnovan. U Gejevom satiričnom originalu, lopovi, džeparoši i prostitutke iz londonskog zatvora Njugejt nadmetali su se za moć i prestiž služeći se akcentima i manirima pripadnika viših slojeva engleskog društva. Breht je smatrao da „Prosjačku operu“ treba adaptirati u novo delo koje bi istovremeno bilo i primer avangardnog pristupa pozorištu i oštra kritika kapitalizma. „Opera za tri groša“ svoju sjajnu reputaciju pre svega duguje Brehtovim eksperimentalnim dramaturškim tehnikama – kao što je probijanje „četvrtog zida“ između publike i izvođača – ali njen apsolutni trijumf nikako ne bi bio moguć bez muzičkog doprinosa Kurta Vajla.
Pozorišni kritičar Njujork tajmsa je 1941. o Vajlu napisao sledeće: „Ovde nije reč o običnom piscu pesama, on je kompozitor muzike koja organski povezuje različite elemente predstave i osnovni motiv preobražava u pesmu.“ Iako nema sumnje da je autorova namera bila da pohvali Vajla, koji je u to vreme živeo u egzilu u Sjedinjenim Državama, njegove reči ni izbliza ne opisuju domete kompozitorovog raskošnog talenta. Vajlova „Balada o Makiju Nožu“, uvodna pesma iz „Opere za tri groša“, postala je 1959. godine jedan od najvećih hitova u karijeri Bobija Darina. Poznati pevač ju je izvodio kao džez varijaciju inspirisanu Lujem Armstrongom, ali pod izmenjenim nazivom „Mack the Knife“.
Izvor: history.com
Prevod: Jelena Tanasković



















