Autorka Luiz Miler rekla je da ju je biografija Flore Sends – jedine žene sa Zapada koja se kao vojnik borila u rovovima na frontu – privukla da napiše knjigu, ali da se tome posvetila i zbog toga što je ona ostala da živi u Srbiji, kao i zbog istorije Srbije tog doba. „Shvatila sam da srpska istorija, sa usponima i padovima, nije uvek ono što se vidi na prvi pogled“, rekla je Milerova i dodala da je značajno to što je Flora Sends bila jedna od stotinu žena koje su došle da pomognu u trenutku najveće potrebe. Ona je podsetila da je Flora Sends preživela tifus, špansku groznicu, ofanzive i povlačenja srpske vojske preko Albanije, ali da joj to nije bilo dovoljno i da je, kao rezervni oficir Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine pošla u borbu protiv nacista. Prema njenim rečima, Flora Sends i ostale učesnice savezničkih lekarskih misija u Prvom svetskom ratu u Srbiji stekle su odanost prema Srbiji zbog slobode i prava da rade sve ono što im je bilo uskraćeno u matičnoj zemlji i da budu jednake sa muškarcima.
Istoričar Slobodan G. Marković rekao je da je prošle godine proslavljeno 175 godina diplomatskih odnosa Srbije i Britanije koji su svoj naslavniji period imali upravo između 1914. i 1918. godine. Prema njegovim rečima, knjiga Luiz Miler govori o časti, vrlini i borbi za ženska prava. „Rukovođene hrišćanskim moralom, članice britanskih misija težile su vojnom pozivu koji je uživao veliku čast i ugled u Britaniji tog doba“, rekao je Marković. On je istakao da je autorka objavila knjigu nakon što je deset godina sakupljala podatke i dokumentaciju u Srbiji, Velikoj Britaniji, ali i Albaniji i drugim zemljama. „Ova knjiga je opomena srpskoj državi kako stvara lažne heroje, a zapostavlja istinske heroje i heroine. To delo je i vraćanje duga prema svim zapostavljenim ženama“, rekao je Marković.
Flora Sends (1876-1956) jedina je žena koja je tokom Prvog svetskog rata služila u uniformi srpske vojske, a koja je uspela da napreduje do oficirskog čina. Ona je, ujedno, i jedina strankinja koja je odlikovana najvišim srpskim vojnim odlikovanjem - Karađorđevom zvezdom s mačevima. U Srbiju je stigla 1914. godine u grupi od 36 Engleskinja kao volonterka Crvenog krsta, ali se tokom povlačenja kroz Albaniju odvojila od svoje jedinice i zbog sopstvene sigurnosti obukla u uniformu srpskih vojnika. U Bitoljskoj bici 1916. godine Flora Sends bila je ozbiljno ranjena. Zajedno sa Evelin Haverfild, Sendsova je osnovala fond za ostvarivanje prava srpskih vojnika i ratnih zarobljenika. Demobilisana je 1922. godine, a posle udaje za Jurija Judeniča, pripadnika ruske Bele garde, kratko je živela u Francuskoj, a zatim ponovo u Beogradu. Među brojnim poslovima koje je radila, Flora Sends je bila i prvi vozač taksija u Beogradu, a do Drugog svetskog rata držala je predavanja u brojnim zemljama Komonvelta, odevena u srpsku uniformu.
Uvodnu reč srpskom izdanju knjige o Flori Sends napisao je ambasador Britanije Majkl Devenport.



















