Jurica Pavičić o inspiraciji za svoj roman

Novi roman splitskog pisca i novinara Jurice Pavičića „Žena s drugog kata“, o mladoj ženi koja služi dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog ubojstva svekrve, napeti je psihološki krimić u kojemu pisac kroz individualne sudbine svojih likova secira proturječja suvremenog hrvatskog društva.

O njemu je na predstavljanju u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu govorio književni kritičar Nenad Rizvanović, koji je istaknuo kako je riječ o najboljem tekstu koji je Pavičić dosad objavio.

„Taj se roman na neki način nastavlja na Pavičićev prethodni roman 'Crvenkapicu', objavljen prije devet godina; ima slične likove i relativno sličnu priču. No, riječ je o neusporedivo boljem i profinjenijem tekstu“, kazao je Rizvanović. Osim što obiluje dijelovima koji su izrazito literarno efektni i odlično razrađenim likovima, Pavičić progovara o hrvatskom užasu današnjice, opisujući posljedice tranzicije u Dalmaciji, rekao je.

„Strpljivost pripovijedanja, način na koji Pavičić pristupa likovima, kako im ne patronizira, ne manipulira njima, kako im dopušta da ispričaju svoju priču, čitav kontekst koji je opisao, sve to neusporedivo je s bilo čime danas u hrvatskoj književnosti“, istaknuo je.

U romanu se mlada i ne pretjerano ambiciozna žena Bruna zaljubi u svojeg vršnjaka, pomorca Franu. Sretna veza kulminira brakom, a par se useljava u zaseban kat kuće koju su uz velika odricanja podigli Franini roditelji. Niti godinu dana kasnije, Bruna je u zatvoru gdje služi višegodišnju kaznu zbog ubojstva svekrve...

Pavičić je istaknuo kako ga na priču nije insprirala istinita priča iz crne kronike: sve je krenulo od slike višegeneracijskih kućanstava koja, pogotovo na Mediteranu, žive kat nad katom zajedno u istim kućama. Želio je u takvu situaciju ubaciti nekoga „tko je sebi planirao ipak neki drugačiji život, nekoga tko ima neke druge aspiracije i želje, tko pripada srednjoj klasi“, i vidjeti što će se dogoditi, pojasnio je.

„Da stvar ne bude banalna, pokušao sam da kontekst ne bude apsolutno brutalno patrijarhalan, nego da svi ti likovi imaju neke razloge zašto se ponašaju kako se ponašaju, kako sve to zajedno dovede do nekog klika da se baš tako poslože kockice“, kazao je.

Jedna od tema koje su ga zanimale je koliko možemo kontrolirati svoje živote, kako male promjene mogu prouzročiti velike posljedice, a njegovi su junaci obični ljudi koji preko noći postaju akteri crne kronike, istaknuo je.

„Pokušavam biti neka vrsta antropološkog pisca, što znači da moram jako dobro znati kontekst i ljude o kojima pišem. U ovom sam romanu pokušao imati likove koji imaju nekakva stremljenja koja se na neki način izjalove“, pojasnio je.

Istodobno, želio je „diskretno pokazati mutaciju propalog postindustrijskog grada koji postaje hipsterski posttranzicijski raj, prikazati dramu koja se iz ekonomije prelijeva u društvo“.

Urednica knjige Adrijana Piteša istaknula je kako je riječ o romanu izrazito noirovske atmosfere, snažnog dramatičnog naboja i melodramatske kvalitete.

Preuzeto sa: jutarnji.hr