Jeste li čuli za knjige koje štede vreme? A za knjige napisane kao epizode TV serije?
Osnivači tvrde da je inspiracija za njihovu kompaniju došla od serijskih romana iz 19. veka, poput dela Čarlsa Dikensa i Viki Kolins. „Serial Box“ pretvara knjigu u brzu, potrošnu, putnu robu: svaka „epizoda“ u sezoni je napravljena tako da vam treba samo 40 minuta da je pročitate, kako bi se poklopila sa prosečnim putovanjem do posla i nazad. Moli Barton, jedna od osnivača „Serial Box-a“ za „Vox“ kaže: „Primetila sam da u ovom trenutku, velikom broju ljudi, čitanje knjiga deluje sporo i obeshrabrujuće u odnosu na druge forme medija. Teže se uklapa u vaš život.“
Besmislica. Imate samo 40 minuta za čitanje knjige? Nabavite obeleživač! Ne brinite, knjiga će i dalje da bude tu kada se vratite. Čitanje i treba da bude sporo. I u redu je ako je obeshrabrujuće. Potrebno je dosta vremena da se knjiga napiše, a dobra zaslužuje više od samo jutarnjeg putovanja kako bi se u potpunosti razumela i svarila. Knjige mogu da vas izmeste iz vremena i prostora, i nateraju vas da promašite vašu stanicu i to je takođe dobra stvar. Dobra priča nam dozvoljava da se izgubimo kad nam je to potrebno.
Izbor štiva za prevoz do posla pretvara čitanje u efikasno, produktivno korišćenje tog vremena. Drugim rečima, čitanje postaje zadatak. Da li čitamo zato što osećamo da „moramo“? Ili treba da osećamo krivicu zato što odvajamo vreme za opuštanje i zadovoljstvo, jer nam je potrebno da i to bude merljivo poput ostatka života? Da li 40 minuta „epizode“ jedne „sezone“ čitanja čini da se osećamo kao da smo nešto postigli, kao da smo odradili neki zadatak, i tako odvojili vreme za čitanje?
Nemojte pogrešno da me razumete – podržavam kratku fikciju i serijale, kao i druge pristupe pripovedanju, koji izlaze van uobičajnih okvira. Čak podržavam i koncept epizoda koje isporučuje „Serial Box“ i druge kompanije poput njih. Na primer, „Tap by Wattpad“ uključuje tekstualne poruke, telefonske pozive i druge interaktivne elemente u digitalne serije priča koje stvaraju. „DailyLit“ isporučuje u delovima knjige u vaše poštansko sanduče, kako bi vam pomogao da odvojite vreme za naslove za koje ste mislili da nikada neće imati vremena da ih pročitate. Takođe mislim da su hibridni koncepti pripovedanja koje koriste postojeće forme medija kako bi napravili nešto novo, stvarno kul; pada mi na pamet veliki broj podkasta koji se igraju sa granicama stare forme, poput „Serial: Welcome to Night Vale“ i „The Message“ i „Limetown“. Uzbudljivo je razmišljati o tome kako će se način na koji čitamo menjati tokom vremena. Hajde da se još više poigravamo sa konceptom čitanja i pripovedanja!
Ali hajde da budemo hrabri i prihvatimo da ne čitamo knjigu kada nemamo vremena za to, nego da se pretvaramo da smo pročitali nakon što prelistamo petnaestominutni rezime. Budimo voljni da priznamo da neke knjige prosto nisu vredne našeg vremena. Jer istina je – postoji mnogo knjiga, a svi smo veoma zauzeti. Ali ne treba sve procesuirati, ili doživeti u toku jutarnje vožnje do posla. Uzmite knjigu, možda čak i neku tešku – pročitajte nekoliko stranica sad, izgubite se u njoj na dan, ili je čitajte tokom šest meseci. Vratite se i pročitajte stvari koje nisu imale smisla pri prvom čitanju. U redu je ako vam treba vremena.
Izvor: electricliterature.com
Prevod: Miloš Vulikić



















