Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Igor Marojević – Osuđuju te ako nisi po propisanoj normi!

Novim romanom "Tuđine" Igor Marojević završava petoknjižje i, kako kaže, baca novo svetlo na ostala njegova dela. U intervjuu govori o tuđinama u svima nama, zašto se oseća kao stranac i da li smo se otuđili kao ljudi.
Igor Marojević  – Osuđuju te ako nisi po propisanoj normi! - slika 1
Šta su za vas tuđine? Da li su one određene geografski ili emotivno?

Kada se Ratomir Jauković u rodnoj Boki oseća kao stranac, iza toga ne stoji geografska odrednica. Njen značaj nastaje i učvršćuje selidbom u Beograd. Za mene je taj Jauković jedan od ljudi koji bi se osećali pre svega kao tuđini, ne samo u Beogradu nego bilo u kom mestu, ali i u ma kojem kolektivu. Glavni junak je kod kuće jedino dok je u potrazi za sopstvenim identitetom i vitalizmom u trenucima opšteg stradanja. Potraga za sobom uvek znači potragu za drugim. U tom smislu, Ratomir nije tuđin jedino u trenucima kad nađe ljubav.

Jesmo li se otuđili kao ljudi?

Otuđenje je pojam koji se, naravno, odavno vezuje za život u gradu, pre svega u metropoli. Ona je, globalno, pospešena i razvojem interneta koji u komunikaciji nosi ogromnu meru impersonalnosti. Na kraju, treba imati na umu, a što se mene tiče i poštovati, činjenicu da su neki ljudi odabrali da se svuda osećaju kao stranci.

Da li se i vi tako osećate?

Da, često, verovatno zbog toga što sam se rodio u mestu u kojem nisam proveo dovoljno vremena da bih se do kraja srodio s njim i što sam potom živeo u još pet gradova u tri različite države. Istina je, međutim, da se u Zemunu osećam najmanje daleko od imaginarne kuće.

Da li se i danas tretiraju došljaci toliko loše kao vaš junak u knjizi?

U knjizi, Zaliv je prikazan kao oblast u kojem se ne samo došljaci nego i najbliži srodnici koji su se udaljili od lokalno propisanih normi na neki način osuđuju. Beograd je prikazan kao mnogo inkluzivniji, što na kraju krajeva i mora biti samim brojem stanovnika. Pretpostavljam da je u manjim mestima tretman došljaka još uvek srazmerno oštar, a mislim da se s vremenom pripadnici raznih drugosti u Beogradu tretiraju znatno blaže nego što je to, zahvaljujući uticaju politike na gluplje, a agresivnije, bilo devedesetih. Ovo bi bila prava metropola tek kad bi se u nju zastalno doselio nemerljivo veći broj stranaca sa daljih područja i raznih nijansi tena.

Nedavno je izašao i vaš muzički album koji nosi ime "Da se ne zameri". Kome, šta?

Album je dobrim delom društveno angažovan i u tome otvoren, pa samim tim, verovatno i drzak. Naslov albuma moja neznatnost tumači kao ironičan.

Izvor: kurir.rs

Autor: Igor Marojević

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni. Objavio je Beogradsko petoknjižje: romane „Dvadeset četiri zida“ (1998, 2010), „Parter“ (2009), „Prave Beograđanke“ (2017) i „Tuđine“ (2018) i zbirku priča „Beograđanke“ (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz „Etnofikcije“, još nedovršene pentalogije: „Žega“ (2004, 2008), „Šnit“ (2007, 2008, 2014), „Majčina ruka“ (2011) i „Ostaci sveta“ (2020, 2022). Ostala dela: novela „Obmana boga“ (1997), zbirke priča „Tragači“ (2001), „Mediterani“ (2006, 2008) i „Sve za lepotu“ (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja „Kroz glavu“ (2012) i „Roman o pijanstvima“ (2019). Napisao je i drame: „Nomadi“ (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), „Tvrđava Evropa“ (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i „Bar sam svoj čovek“ (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu „Dvadeset četiri zida“ istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, „Meša Selimović“, Nagradu grada Beograda, „Zlatni Beočug“, „Károly Szirmai“, Nagradu iz Fonda „Borislav Pekić“, „Desimir Tošić“… Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom „Preteče“. Piše i knjigu pripovedaka „Granična stanja“. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika. Živi u Zemunu.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com