„I živeli su srećno do kraja života“ – anatomija ljubavnog romana u 9 tačaka
Ovakav način sagledavanja romanse pomaže u objašnjenju fenomena pojave velikog broja spisateljica i čitateljki, jer prikazuje kako je priča proizašla iz ženskih iskustava, interesovanja i zabrinutosti.
1. Teško je biti sam. Ljudi su društvene životinje. Pozitivne i zdrave veze jesu spone koje učvršćuju i osmišljavaju život, i posebni sastojci koji čine život vrednim življenja.
3. Romansa je religija ljubavi. Odgovor na ove probleme je romantična ljubav prema voljenoj osobi. U romantičnim pričama veruje se u iskupljujuću i vaskrsavajuću snagu ljubavi kao pozitivne sile koja služi za dobrobit života ljudi. Ljubav i ljubavne priče čine svet boljim mestom za život.
4. Romansa iziskuje ulaganje napora. Sukobi između glavnih likova moraju se rešiti, a prepreke – bilo da su unutrašnje ili spoljašnje – moraju biti prevaziđene, u najvećem broju slučajeva kroz veliku borbu i teškoće. Pisci govore o patnjama kroz koje prolaze njihovi junaci, o načinu na koji se bore kako bi sebi obezbedili srećnu budućnost. Otvoriti se, ogoliti svoju dušu, pokazati dom, priznati materijalno stanje i reći drugoj osobi šta nam je na srcu – težak je poduhvat.
5. Romansa uključuje rizik. Ljubav ne uspeva baš uvek. U stvari, može se dogoditi da ona slavno propadne. Priča o romansi pruža sigurnost i omogućava mnogo prostora za imaginarno ispitivanje ćudi ljubavi. Taj prostor ujedno omogućava istraživanje rizika koji su mogući u ljubavi.
6. Romansa olakšava isceljenje. Ljubav leči sve rane. Ljubav sve pobeđuje. Iako su to sve klišei, ljubav zaista daje preko potrebnu snagu za prevazilaženje mnogih životnih nedaća. Srećna romansa može pružiti poverenje, izlečiti stare rane i izgraditi otpornost. Lakše je izlaziti na kraj sa životnim izazovima kada pored sebe i na svojoj strani imate kvalitetnu osobu.
8. Romansa vas čini srećnim. Od patnje realnog sveta najbolje se beži u romantičnu priču koja se srećno završava, bez obzira na to što je plod mašte. Nije nam namera da tvrdimo kako ne postoje ni ljubav ni sreća, ali ljubavne priče pripovedaju svoju realnost na mitski način. Ljubavna priča nameće stav da svaka osoba ima svoju srodnu dušu. Sreća, i to je važno zapamtiti, ne zahteva romantičnu ljubav.
9. Romansa omogućava ženama ravnopravni status. U ovome leži pravi srećan kraj za žene. Za razliku od stvarnog života i većine književnih dela, žene uvek stiču moć u tim pričama. Žene nikad ne gube u ljubavnim vezama. Ljubavna priča, delo fikcije gde je žena centralna figura, zapravo je uputstvo kako učiniti da muški svet radi za ženski.
I to je sve.
Autor: Ketrin Rouč
Izvor: signature-reads.com



















