Anjes Marten-Ligan: Život je lak, ako umete...
„Prvu knjigu ispisala sam u pokušaju da se suočim sa svojim najvećim strahom – gubitkom najvoljenijih, i zato se taj roman koji počinje tom najstravičnijom nesrećom i ogromnim gubitkom koji zadesi junakinju, bavi njenim pokušajima da iznova (o)živi i pitanjem: da li je i na koji način moguće povratiti nadu i nastaviti život nakon što izgubite svoje najmilije?“, priča autorka, čija je junakinja brzometno osvojila čitaoce svih generacija, i oba pola. „Moje iskustvo psihologa ali i susreti i razgovori sa čitaocima mi dokazuju da nikako nisam jedina koja živi i suočava se sa takvim strahovima. Naprotiv, biće da je reč o jednoj od temeljnih ljudskih strepnji.“
Nastavak ovog bestselera je upravo roman „Život je lak, ne brini“, koji govori o Dijan po povratku iz Irske, čvrsto rešenoj da započne nov život u Parizu gde nastavlja da vodi svoj kafe (čiji se naziv našao u naslovu Anjesinog prvenca).
Upravo u kafeu „Srećni ljudi čitaju i piju kafu“, svojoj mirnoj luci, ona sreće Olivjea, muškarca koji razume njeno odbijanje da ponovo postane majka. Hoće li junakinja imati hrabrosti da krene drugim putem, saznaće čitaoci ovog romana koji, baš kao i onaj prvi, budi i vraća nadu i u nemoguće.
Muškarci prvi čitaoci
Na pitanje da li se njene knjige, budući da su pisane lakim i nepretencioznim jezikom, u Francuskoj tretiraju kao „žensko pismo“ i isključivo ženska literatura, spisateljica odgovara da su je u tome najviše razuverili upravo brojni muškarci koji joj se obraćaju, sa rečima da su oni prvi pročitali njene romane – te ih potom preporučili svojim suprugama i ženama iz okruženja.
Autor: M. Mirkovic
Izvor: Novosti



















