10 ključnih veština koje imaju samo proždrljivi čitaoci
Ljudi koji puno čitaju susreću se sa mnogo neočekivanih situacija, makar to bilo samo na stranicama knjiga, i stoga su se izveštili da brzo i pažljivo primete detalje. Ovu veštinu prenose u stvarni život, gde nam to isto primećivanje detalja i predviđanje mogućih problema koje nam služi dok čitamo složene romane, omogućava da brzo procenimo situaciju i budemo svesni onoga što se dešava oko nas (čak i dok hodamo čitajući).
Primer: „Braća Karamazovi“ - Fjodor Dostojevski
2. Sposobnost predviđanja
Knjige nam omogućavaju da iskusimo različite životne stilove, kulture, istorijske periode i gledišta – mnogo više nego što bismo to mogli u stvarnom životu. To nam zauzvrat omogućava da uvidimo obrasce koji se javljaju u istoriji, kao i one po kojima imaginacija funkcioniše. Kao što to izreka kaže: „Istorija se ponavlja“. Što više čitate, bićete sposobniji da vidite obrasce u svakodnevom životu, predvidite ishode i tome prilagodite sopstveno ponašanje.
Primer: „Trn u grudima“ – Kolin Mekalou
Upoznavanje sa drugačijim gledištima čini proždrljive čitaoce saosećajnijim. Zato što se virtuelno nalazimo u tuđim cipelama, mi, knjiški moljci smo naterani da zamislimo sebe u različitim situacijama i svesni smo da bi i nama trebalo tuđe razumevanje ako bi nam se slične svari desile. Ta svest o sopstvenoj ranjivosti čini izglednijim da ćemo biti dobri prema drugima.
Primer: „Orhanovo nasleđe“ – Alin Ohanesjan
4. Sposobnost da se bude sam
Samovanje je supermoć, naročito u prenaseljenom, digitalno povezanom savremenom dobu. Ljudi koji podnose i dobro koriste vreme kada su sami, jesu osobe koje poseduju samouverenost i oslanjaju se na samoga sebe. Čitanje je način da naučite da cenite samoću umesto da je se plašite.
Primer: „Mali princ“ – Antoan de Sent Egziperi
Ljudi koji ne poznaju istoriju osuđeni su da je ponavljaju. Ljudi koji proždiru knjige svih vrsta su predodređeni da imaju bolji smisao za istoriju nego drugi, a posledica toga je da mogu videti obrasce, velike i male, i imaju predstavu kuda oni vode. Ne radi se samo o „velikim“ istorijskim obrascima kao što su fašizam ili ekonomski ciklusi, već i oni „mali“ obrasci po kojima deluju međuljudski odnosi, tolerancija drugačijih verovanja i pristupa životu, i briga o sebi.
Primer: „Biser koji je slomio školjku“ – Nadija Hašimi
6. Šerlokovska sposobnost opažanja
Čitanje nas uči da obraćamo pažnju. Sve što je potrebno je da ga jednom prevari potajni zlikovac iz knjige, ili prerušeni junak, i proždrljivi čitalac će se zakleti da ga više nikada neće obmanuti i da će ubuduće voditi pažnju o svim detaljima. Neizbežno ćemo tu osobinu početi da koristimo u svakodnevnom životu, i zateći ćemo sami sebe kako ljude koje srećemo posmatramo od glave do pete na način koji kao da je došao pravo iz neke od priča o Šerloku Holmsu.
Primer „Crvena nit“ – Artur Konan Dojl
Proždrljivi čitaoci se ne plaše nestanka struje. Premda su digitalne knjige i elektronski čitači sjajne alatke, neko ko prosto uživa u čitanju radi samog čitanja, sjajno je pripremljen da opstane u svetu bez struje, katastrofama, zombi apokalipsama, i dugim letovima u kojima je na sedištu pritešnjen između neznanaca. Njemu nisu potrebni električna energija, ekrani, lozinke – sve što mu treba su reči.
Primer: „Kradljivica knjiga“ – Markus Zusak
8. Čvrsta koncentracija
Čitanje, naročito ono nezajažljivo, zahteva i uči koncentraciji. Vreme u kojem se pažnja održava na visokom nivou se produžava, rečnik poboljšava i ukorenjuje se sposobnost da se cene suptilnosti koje se nalaze ispod zapleta izloženog na površini. Kvalitet koncentracije i trajanje u kome se ona održava, sve više su važni u svetu u kome je sve manje ljudi poseduje, čime se ljubitelji knjiga postavljaju na mesto onih koji će naslediti Zemlju i zavladati nad carstvom idiota.
Primer: „Sedam Sunaca i Sedam Luna“ – Žoze Saramago
Čitanje puno knjiga nije stvar ubijanja vremena pre spavanja. Potrebna je disciplina i planiranje da se sve one pređu. Što više knjiga uspemo da sabijemo tokom jedne sedmice, to bolji postajemo u iskorišćavanju svakog trenutka. Tu veštinu prenosimo u naše karijere i živote i koristimo je u bilo čemu gde nam je potrebno efikasna organizacija.
Primer: „Jedna Svanova ljubav“ – Marsel Prust
10. Pisanje
I na kraju, što više čitate bolje pišete. Nije slučajno da se u osnovi svih saveta vezanih za poboljšanje veštine pisanja, nalazi onaj u kome se nalaže da se što više čita. Proždrljivi čitaoci postaju bolji pisci, ako ni zbog čega drugog a ono zbog toga što imamo više izvora iz kojih crpimo nadahnuće – a pisanje postaje još važnije u ovom dobu interneta, koje se, prilikom razmene informacija, naslanja na tekst.
Primer: „Moć kreativnosti“ – Džona Lerer
Izvor: www.barnesandnoble.com
Prevod: Vladimir Martinović



















