Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Prikaz romana Petera Handkea „Nesreća bez želja“

Karl Uve Knausgor kaže da je ovo „jedna od najboljih i najvažnijih knjiga našeh vremena“. I lako je biti saglasan sa njim. Ovo jeste možda Handkeovo najintrigantnije delo. Autobiografski roman od stotinak stranica snažno čitaoca povuče u vir svežih sećanja jednog sina. Handke priča sopstvenu priču. Nekoliko nedelja posle samoubistva majke, odlučuje da napiše sećanja na tu neverovatnu ženu, koju je voleo, koja ga je volela, ali čiji život i sudbina behu takvi da su joj neprekidno brisali ličnu stvarnost, privatni život, identitet. Handke kao da želi da ovom romanesknom autoanalizom objasni kako se dogodilo da ta, gotovo nevidljiva žena, čiji je život pokrio nacističku eru, rat i posleratnu potrošačku krizu, sazri do strašnog zaključka: „Uopšte više nisam ljudsko biće.“ O da, moguće je da čovek, žena pogotovo, živi, a da to nije... I Handke zaranja u njeno detinjstvo i mladost. Kada ostane trudna sa oženjenim čovekom (Handkeov otac), u devetom mesecu se udaje za drugog koji želi da je venča i u visokoj trudnoći, jer je čeka čitav život. To čekanje nju zaslepljuje, neko vreme živi od te jedne reči. Ali, njena egzistencija kao da je neprekidno udaljava od nje same, suštine njenog bića, mesta odakle ona u sebi može da dopre do svog autentičnog bića. Kao da se samoubistvo priprema, godinama, decenijama unazad. Handke počinje da primećuje sveprisutnost bola, naročito kad posluje u kuhinji, jer ga to podseća na nju. Seća se da je kao dete majka bila mesečarka, pada mu na um nečija rečenica da „možda postoje nove, neslućene vrste očaja kakve mi ne poznajemo“, sanja je i u tom snu ona ima još jedno lice, koje je, takođe, prilično oronulo. Evo remek-dela o bolu, ljubavi i smrti. Tople preporuke.

Autor: Sanja Domazet
Izvor: Politika

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Peter Handke

Peter Handke

Peter Handke (1942, Grifen, Austrija) jedan je od najznačajnijih pisaca nemačkog jezika i savremene svetske književnosti. Pisac stotinak knjiga, romana, pripovesti, drama, poezije, eseja i filmskih scenarija; autor više filmova, i koautor i saradnik u mnogim filmovima Vima Vendersa; likovni ilustrator svojih tekstova. Dobitnik niza nagrada: Bihnerove, Kafkine, Šilerove, Ibzenove, Nestrojeve, nagrade „Tomas Man“, nagrade „Milovan Vidaković“ i drugih. Nobelova nagrada za književnost dodeljena mu je 2019. „zbog uticajnog rada koji sa lingvističkom genijalnošću istražuje periferiju i posebnost ljudskog postojanja.“ Handkeov prvi roman Stršljenovi i prva drama Psovanje publike objavljeni su 1966. Iste godine se na sastanku Grupe 47 u Prinstonu u SAD distancirao od „opisivačke“ književnosti novog realizma i utvrdio poziciju svoje književnosti kao usmerenost na jezik i na odnos jezika i sveta. Motiv ugroženog subjekta u problematičnoj komunikaciji sa spoljašnjim svetom karakterističan je za rana Handkeova ostvarenja, kao što su romani Golmanov strah od penala (1970), Bezželjna nesreća (1972), Kratko pismo za dugo rastajanje (1972) i Levoruka žena (1976), potom proslavljeni dramski komad Kaspar (1968) ili zbirka poezije Unutrašnji svet spoljašnjeg sveta unutrašnjeg sveta (1969). Knjiga Spori povratak kući (1979) predstavlja prekretnicu u Handkeovoj književnosti i okretanje prirodi i materijalnosti sveta, gde su film i slikarstvo izvori književne inspiracije. Istovremeno je u Handkeovim ostvarenjima prisutno neprekidno traganje za smislom postojanja. Otuda su lutanje i migracija primarni modus aktivnosti i aktivizma, a put je mesto za tzv. „epski korak“, koji nije posebno vezan za određeni žanr. Njegovom delu je otad svojstven snažan avanturistički duh, ali i nostalgija, koji su uočljivi u pripovestima kao što su Pouka planine Saint Victoire (1980), Ponavljanje (1986), Još jedanput za Tukidida (1990), Zimsko putovanje do reka Dunava, Save, Drine i Morave ili Pravda za Srbiju (1996), Moravska noć (2008) i Veliki Pad (2011) ili u dramama Vožnja čunom ili komad za film o ratu (1999) i Lepi dani u Aranhuezu (2012). Peter Handke je oduvek mnogo vremena provodio izvan Austrije i na putovanjima, a od 1990. pretežno živi i radi u Francuskoj. Foto: © Jerry Bauer / Suhrkamp Verlag  

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
unicredit-seeklogo
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
IPS-NBS

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com