Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Prikaz knjige „Beogradski Jevreji“: Neugasiva vatra epohe

Prikaz knjige „Beogradski Jevreji“: Neugasiva vatra epohe - slika 1
Nebojša Jovanović, rođen u Loznici, 1963. godine, istoričar je i književnik. U Beogradu, na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta, diplomirao, magistrirao i doktorirao. Radio u Jevrejskom istorijskom muzeju, u Beogradu, Zadužbini kralja Petra Prvog u Topoli na Oplencu, u Petoj beogradskoj gimnaziji a danas je urednik u Zavodu za udžbenike, u Beogradu. Godinu 2003. proveo na usavršavanju u Institutu „Georg Ekert“ u Braunšvajgu (Nemačka) i istraživanju u arhivima u Beču i Temišvaru. Bavi se i književnim radom i slikarstvom. Jedan je od autora „Srpskog biografskog rečnika“, Matice srpske u Novom Sadu, „Školskog sveznanja“ u Beogradu, 2007, i „Enciklopedije srpskog naroda“ 2008.

Roman „Idemo na Zagreb“ (Beograd, 1998, 2003) objavljen je u Zagrebu (Naklada Pavičić) u čak 11 izdanja od 2001–2008, a preveden je i na francuski jezik.

Član je Predsedništva Društva istoričara Srbije, a član Nacionalnog prosvetnog saveta Republike Srbije bio je u prvom mandatu 2006–2009.

Knjiga „Beogradski Jevreji“ spada u vrhunsku nefikcijsku prozu. Ona koristi pouzdane izvore koje je mogao sakupiti „in situ“ radeći u Jevrejskom muzeju Srbije. Ali i bez tog biografskog podatka knjiga bi bila izuzetno uzbudljiva, upoređujući trajanje Jevrejskog naroda na teritoriji Beograda (pa i Srbije) sa trajanjem srpskog roda. Naime, Jevreji su u Beogradu 10 vekova, Srbi dva. I nakon progona Sefarda iz Španije. Pomereni sa savske obale na dunavsku iliti četvrt Jaliju, omeđenu ulicama Jevrejskom, Dubrovačkom, Budimskom, Dušanovom, i Kralja Petra koja se već uspinje ka Zereku, u vreme epidemije kuge u čaršiji.

Aškenazi su došli kao mnogo obrazovaniji, negde u 17 veku. Oni su stizali iz Austrougarskog carstva, dok su Sefardi voleli Istok, Orijent, od Istanbula do Damaska.

U Beogradu se ravnopravno govorio, jidiš, jezik nemačkih Jevreja i ladino, jezik španskih Jevreja, mnogo jednostavniji, narodskiji, srdačniji i od jidiša i od slavenoserbskog, Vukovog i Dositejevog.

Postojale su sve do II svetskog rata jevrejske sinagoge i opštine, aškenaška i sefardska. Sefardske žene su bile mnogo aktivnije u socijalnoj skrbi, pomagale su prilježnije gradskoj sirotinji.

Ako u školskim programima ne postoje informacije o poznatim jevrejskim porodicama i pojedincima koji su pripadali izuzetnim braniteljima otadžbine, Srbima Mojsijevske vere, đacima 1.300 kaplara, a Jevrejsko groblje na Paliluli, preko puta Novog groblja mu dođe kao groblje-bukvar, sa geografskim toponimima i umetničkim skulpturama, osim toga postoje i istaknuti pojedinci zapamćeni po svojoj hrabrosti. Ćerka koja nije htela bude spašena, nepokretna i izmučena, kako bi pomogla roditeljima i ostalim zatvorenicima tri beogradska jevrejska zatvora: „Topovske šupe“, logora „Banjica“ i logora „Sajmište“ gde je bila smeštena čuvena Dušegupka – kamion u kome su Jevreje trovali gasom.

Zašto naša deca ne bi saznala, šetajući samim Dorćolom, ko je bio čiča Janko, ko su braća Baruh, Leon Koen, Geca Kon, Olga Alkalaj? Zar to nije dug prema starosedeocima ovih prostora koji su nas propustili ispred sebe?

Zašto ne bismo saznali smešno-tužnu priču o porciji špageta kojom je naš prvi baletan, Lujo Davičo, uništio oficirski italijanski štab u Nikšiću skupljen u oficirsku menzu?

Umesto da blude po internetu, odgovaraju na glupe izazove, povedite ih na ova mesta ili u Jevrejski istorijski muzej. Ili na Jevrejsko groblje. Nećete pogrešiti. Mnogo toga naučićete zajedno.

Autor: Silvana Hadži-Đokić
Izvor: Ekspres

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Nebojša Jovanović

Nebojša Jovanović

Nebojša Jovanović (Loznica, 1963), istoričar i književnik. U rodnom gradu završio osnovnu školu i srednje usmereno obrazovanje, a u Beogradu, na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta, diplomirao, magistrirao i doktorirao. Radio u Jevrejskom istorijskom muzeju, u Beogradu, Zadužbini kralja Petra Prvog u Topoli (Oplenac), Petoj beogradskoj gimnaziji a danas je urednik u Zavodu za udžbenike, u Beogradu. Godinu 2003. proveo na usavršavanju u Institutu „Georg Ekert“ u Braunšvajgu (Nemačka) i istraživanju u arhivima u Beču i Temišvaru. Bavi se i književnim radom i slikarstvom. Objavio više stručnih članaka i prikaza (oko trideset) u vezi sa istorijom beogradskih i sremskih Jevreja, nacionalnom istorijom 19. i 20 veka, istorijom jugoslovenskih ratova 90-ih godina 20. veka  i metodikom nastave istorije. Jedan je od autora Srpskog biografskog rečnika, Matice srpske u Novom Sadu, Školskog sveznanja (Beograd, 2007) i Enciklopedije srpskog naroda (Beograd, 2008). Koautor je udžbenika za 8. razred osnovne škole (Zavod za udžbenike, Beograd, 2005-2009). Od samostalnih stručnih radova i knjiga objavio je: Gde je bila Kinamova Tara, „Aleteja“, br. 1, Filozofski fakultet, Beograd, 1988, str. 105-133; Pregled istorije beogradskih Jevreja do sticanja građanske ravnopravnosti (1888), „Zbornik radova Jevrejskog istorijskog muzeja“, br. 6, Beograd, 1992, str. 115-165; Jevrem Obrenović – skica jedne političke karijere, „Istorijski glasnik“ (L), Beograd, 2004, str. 99-133; Aleksandar Karađorđević, knez Srbije (1842-1858), skica za biografiju, „Danica za 2006. godinu“, Beograd, 2005, str. 94-111; Loznički šanac i borbe na njemu u Prvom ustanku (1807-1813), „Spomenica zadužbinskog društva Prvi srpski ustanak“, Beograd, 1996, str. 99-117; Ustanička čitanka 1804-1815 – priručnik za učenike i nastavnike, Beograd, 2004, str. 1-489; Leksikon ličnosti u udžbenicima istorije, Novi Sad, 2001, 2003 (dva izdanja), str. 1-478; Revolucionarne vlade (1942-1945), Vlade Srbije (1805-2005), Beograd, 2005, str. 134-167; Državni savet Kneževine i Kraljevine Srbije, „Spomenica Istorijskog arhiva Srem“, br. 9, Sremska Mitrovica, 2010, str. 100-111; Knez Aleksandar Karađorđević (1806-1885), Biografija, Beograd, 2010, str. 1-318; Dvor kneza Aleksandra Karađorđevića (1842-1858), Beograd, Laguna, 2010, str. 1-424, i druga.Roman Idemo na Zagreb (Beograd, 1998, 2003), objavljen je u Zagrebu (Naklada Pavičić) u čak 11 izdanja (2001-2008), a preveden je i na francuski jezik (A nous Zagreb, Actes sud, Arlles, 2003). Član je Predsedništva Društva istoričara Srbije, a član Nacionalnog prosvetnog saveta Republike Srbije bio je u prvom mandatu (2006-2009).

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
unicredit-seeklogo
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
IPS-NBS

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com