Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

„Papir“ Gorana Petrovića: Magija teksta

„Papir“ Gorana Petrovića: Magija teksta - slika 1
Da, o kraljici Đovani Drugoj Napuljskoj vekovima su kružile priče kako je u svojim tajnim odajama uživala u brojnim muškarcima koji su, budući raznih, pa i nižih socijalnih slojeva, posle zajedničkog užitka uklanjani da vladarku ne bi bio loš glas. (I zaista nije, ili bi se najpre moglo reći da je usled takvih kazivanja samo postajala popularnija.) I Pandolfo Piskopo jeste bio njen miljenik i zaista je skončao odrubljene glave. Congrega dei Cartari iz luke Amalfi je pak istinski viševekovni proizvođač vrhunskog papira. Međutim, dovesti ove tri činjenice u uzbudljiv i ubedljiv saodnos može samo majstor pripovedanja.

U verziji koju izlaže narator Gorana Petrovića (1961), dotični papir ima magična svojstva počev od toga što, samo ako na njemu bude zabeleženo ljubavno pismo kraljice Pandolfu Piskopu, ona ga možda može osvojiti. Međutim, Congrega dei Cartari iz Amalfija je izbirljiv ceh, koji ne prodaje svoj papir svakom, za razliku od mnogih drugih proizvođača što koriste privilegovan položaj rečenog udruženja da uspostave svojevrsno nadmetanje: njihov papir je jeftiniji, običniji i dostupniji. Zvuči poznato?

Kao i svaki vredan pisac savremene istoriografske proze, Petrović se koristi povešću da pobočno progovori i o problemima sopstvenog doba, kakav je tržišna utakmica između retkih elitističkih ili pak „fensi“ firmi i brojnih koje ugađaju proseku. Kao što opisivanje izjalovljenog zadatka deset pisaca angažovanih da sroče ljubavno pismo na specijalnom papiru deluje kao vrhunski satirički tretman moderne književne scene. Iako bi hartija u koju oni treba da unesu konačne zabeleške trebalo da inspiriše, budući da maltene poprima svojstva živog bića, jednima i dalje nedostaje nadahnuća, drugi bi ipak prvo da piju, a tek zatim pišu, neki bi se možda radije oprobali u ulozi kritičara, a onaj koji se naziva Hroničarom bi pisao, ali najpre o sebi (koja god tema bila zadata). I, od svih literata jedan nepismen čovek više doprinosi čarobnom tekstu kojim kraljica osvaja Pandolfa Piskopa: izradio je najbolji mogući papir i, kako je umeo, prepričao priču supstancijalnu za spajanje kraljice i njenog ciljanog miljenika. Ime analfabete koji se ispostavlja kao ključan, nimalo slučajno, glasi Vitalo – od italijanskog vitale, životan. Kakav je i papir koji on pravi, ali i naslov Gorana Petrovića koji je ovim „prvim tokom“ svog četvoroknjižnog Romana delte napisao slojevitu odu životu, njegovom uticaju na književnost i uzajamnom prožimanju života i teksta.

Da se razumemo, iako aluzivno dobacuje do dvadeset prvog veka, autor svojstveno biranim jezikom i očigledno temeljnim ispitivanjem građe verodostojno dočarava svakodnevicu u doba renesanse. Životvornost papira nije pak jedini krajnje mašten momenat u ovom koliko fantastičkom, toliko i realističkom tekstu. Posebnu pohvalu zaslužuje Petrovićevo poigravanje horizontom čitalačkog očekivanja. Na primer, očekivanje da ako ceh ne obezbedi papir kraljici, može doći do pohare Amalfija, ispostavlja se kao jak „mekgafin“. Još važnije, prvobitni protagonista romana završava tek kao deseti pisac u nizu angažovanih, ali je njegova početna uloga opravdana diskretnom porukom koja se tiče Vitala i koja ovome, i pored brojnih preostalih kandidata za to „zvanje“ (Hroničar, Pandolfo Piskopo, sama kraljica...), smišljeno neočekivano obezbeđuje suštinsku ulogu glavnog junaka.

Autor: Domagoj Petrović

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Goran Petrović

Goran Petrović

Goran Petrović (Kraljevo 1961 – Beograd 2024) objavio je knjigu kratke proze Saveti za lakši život (1989), romane Atlas opisan nebom (1993), Opsada crkve Svetog Spasa (1997), Sitničarnica „Kod srećne ruke“ (2000), Papir (2022) i Ikonostas (2022), novelu Ispod tavanice koja se ljuspa (2010), zbirke pripovedaka Ostrvo i okolne priče (1996), Bližnji (2002), Razlike (2006), knjigu izabrane kratke proze Sve što znam o vremenu (2003), dramske tekstove Skela (2004) i Matica (2011), knjigu zapisa Pretraživač (2007) i knjige izabranih priča Porodične storije (2011) i Unutrašnje dvorište (2018). Petrovićevi romani i zbirke priča objavljeni su u preko sto trideset izdanja, od čega šezdeset izdanja u prevodu na francuski, ruski, španski, nemački, italijanski, bugarski, slovenački, poljski, ukrajinski, makedonski, engleski, holandski, arapski i persijski jezik. Dvadesetak njegovih priča je zastupljeno u antologijama srpske priče u zemlji i inostranstvu. Neka od Petrovićevih dela su adaptirana za pozorište, televiziju i radio: Opsada crkve Svetog Spasa (dramatizacija i režija Kokan Mladenović), Narodno pozorište Sombor, 2002; Skela (po sopstvenom tekstu), produkcija Narodno pozorište u Beogradu (režija Kokan Mladenović), Orašac, 2004; radiodrama Bogorodica i druga viđenja (dramatizacija Sanja Milić, režija Nađa Janjetović), Dramski program Radio Beograda, 2007; televizijski film Bližnji (po sopstvenom scenariju, režija Miško Milojević), Dramski program RTSa, 2008; radiodrama Iznad pet trošnih saksija (dramatizacija i režija Strahinja Mlađenović), Dramski program Radija Novi Sad, 2011; Matica (po sopstvenom dramskom tekstu, režija Rahim Burhan), Atelje 212, 2011. Goran Petrović je dobitnik više književnih priznanja. Pored književne stipendije Fonda Borislava Pekića, važnije nagrade su: „Prosvetina“, „Meša Selimović“, Ninova nagrada za roman godine, nagrade za roman godine „Beogradski pobednik“ i „Vladan Desnica“, „Vitalova“, „Račanska povelja“, nagrada Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu godine, „Borisav Stanković“, „Svetozar Ćorović“, nagrada „Ivo Andrić“ za pripovetku, „Laza Kostić“, nagrada za dramski tekst „Kočićeva knjiga“, „Zlatni krst Kneza Lazara“, „Veljkova golubica“ za celokupno pripovedačko delo, Velika nagrada „Ivo Andrić“ za celokupno književno stvaralaštvo, „Stanislav Lem“, „Grigorije Božović“, „Zlatna knjiga Matice srpske“... Bio je član Srpskog književnog društva i Srpskog PEN centra, a za redovnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 8. novembra 2018. godine.   Foto: Nebojša Babić Priče o Merama

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
unicredit-seeklogo
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
IPS-NBS

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com