Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Delfi Kutak je pročitao: „Nesreća bez želja“

Delfi Kutak je pročitao: „Nesreća bez želja“ - slika 1
Čudna je, nekome sa strane, ta potreba pisca da zapiše sve ono što čuje, vidi, oseti, pogotovo ako iskreno ogoljava sebe, svoje bližnje, svoju dušu. Možda zbog hrabrosti da sve iznese, jer većina ljudi nije hrabra kada treba govoriti o nekim stvarima iz svog života. Handke je uvek hrabar, čak i kada opisuje svoju tugu, tugu svoje majke koja, iako se to na prvi pogled ne čini, postoji u ovom delu skrivena iza tradicionalnih zastora i same sredine u kojoj je ispoljavati sve ono što već nije utvrđeno nekim lokalnim običajima poprilično revolucionarno.

Handke u ovoj kratkoj knjizi prelazi preko najvažnijih događaja u životu svoje majke, ali i ispisuje razloge koji su doveli do njenog samoubistva. Sve te pokušaje da se bude drugačiji, učmalost jednog hladnog, vlažnog, maglovitog sela, beg u veliki grad, pa potom povratak, sa mužem i decom (muž je inače Handkeov očuh); sve te porodične razmirice, svađe, udarce, preziranja i prkos; sva ta lutanja u poslednjim godinama života po okolini i nepristajanje na zaborav koji je polako osvajao njeno biće; svu tu nesreću bez puno želja i prohteva, čuvarnost, štednju, presipanje iz šupljeg u prazno, odricanje čak i od sitnih zadovoljstava; sav taj život sadržan u ručnim alatkama, uređajima za domaćinstvo, dok nisu zamenjeni električnim; dakle, sve te pomodrele ruke od pranja veša, nabrekle žile od mešenja testa, peglanja teškom starinskom peglom na žar, pranja pelena, sva ta pripremanja hrane; sva ta traženja muža po gostionicama, krčmama, kafanama; sva ta podnošenja života kojem naposletku nije dugovala ništa da bi mu bila obavezna da ga sačuva, a ipak i ponekog uzimanja trenutaka slobode od njega, koliko se i kada se moglo.

Čitanje velikih dela, docnije, uz sina. Traženje sebe u njima. Uvek to traženje, ovakva ipak nisam.

Reči ispisane u ovoj knjizi samo te udare, bez želje da te menjaju, bez želje da te išta pouče, pa opet Handke je to, menja te čak i kada misliš da to ne radi. Zbog toga je i on veliki, odista veliki pisac...

Autor: Radoslav Mandić
Izvor: Delfi Kutak

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Peter Handke

Peter Handke

Peter Handke (1942, Grifen, Austrija) jedan je od najznačajnijih pisaca nemačkog jezika i savremene svetske književnosti. Pisac stotinak knjiga, romana, pripovesti, drama, poezije, eseja i filmskih scenarija; autor više filmova, i koautor i saradnik u mnogim filmovima Vima Vendersa; likovni ilustrator svojih tekstova. Dobitnik niza nagrada: Bihnerove, Kafkine, Šilerove, Ibzenove, Nestrojeve, nagrade „Tomas Man“, nagrade „Milovan Vidaković“ i drugih. Nobelova nagrada za književnost dodeljena mu je 2019. „zbog uticajnog rada koji sa lingvističkom genijalnošću istražuje periferiju i posebnost ljudskog postojanja.“ Handkeov prvi roman Stršljenovi i prva drama Psovanje publike objavljeni su 1966. Iste godine se na sastanku Grupe 47 u Prinstonu u SAD distancirao od „opisivačke“ književnosti novog realizma i utvrdio poziciju svoje književnosti kao usmerenost na jezik i na odnos jezika i sveta. Motiv ugroženog subjekta u problematičnoj komunikaciji sa spoljašnjim svetom karakterističan je za rana Handkeova ostvarenja, kao što su romani Golmanov strah od penala (1970), Bezželjna nesreća (1972), Kratko pismo za dugo rastajanje (1972) i Levoruka žena (1976), potom proslavljeni dramski komad Kaspar (1968) ili zbirka poezije Unutrašnji svet spoljašnjeg sveta unutrašnjeg sveta (1969). Knjiga Spori povratak kući (1979) predstavlja prekretnicu u Handkeovoj književnosti i okretanje prirodi i materijalnosti sveta, gde su film i slikarstvo izvori književne inspiracije. Istovremeno je u Handkeovim ostvarenjima prisutno neprekidno traganje za smislom postojanja. Otuda su lutanje i migracija primarni modus aktivnosti i aktivizma, a put je mesto za tzv. „epski korak“, koji nije posebno vezan za određeni žanr. Njegovom delu je otad svojstven snažan avanturistički duh, ali i nostalgija, koji su uočljivi u pripovestima kao što su Pouka planine Saint Victoire (1980), Ponavljanje (1986), Još jedanput za Tukidida (1990), Zimsko putovanje do reka Dunava, Save, Drine i Morave ili Pravda za Srbiju (1996), Moravska noć (2008) i Veliki Pad (2011) ili u dramama Vožnja čunom ili komad za film o ratu (1999) i Lepi dani u Aranhuezu (2012). Peter Handke je oduvek mnogo vremena provodio izvan Austrije i na putovanjima, a od 1990. pretežno živi i radi u Francuskoj. Foto: © Jerry Bauer / Suhrkamp Verlag  

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
unicredit-seeklogo
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
IPS-NBS

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com