„Zamalek“: Roman o kismetu ili roman o Egiptu?

Roman „Zamalek“ Dejana Tiago-Stankovića ove godine je osvojio Nagradu Evropske unije za književnost. Stanković živi i radi u Portugalu, a ovo je njegov drugi roman.

Prvo određenje ovog romana bi bilo, vjerovatno, putopis. Od prvih rečenica autor nas upoznaje sa geografijom, kulturom i običajima Egipta. Počinje sa starim Herodotovim tvrđenjem da su navike i običaji Egipćana ne samo drugačiji već suprotni od običaja drugih naroda. Te običaje upoznaće i Stankovićeva protagonistkinja Arna, koja je s vremenom, pod mentorstvom jugoslovena Koste, postala egiptolog.

Naziv romana dolazi od istoimenog elitnog kairskog naselja, koje je u stvari ostrvo na velikom i slavnom Nilu. Nastanjena sa suprugom diplomatom u stanu koji ima pogled na piramide, Arna polako upoznaje Kairo i Egipat sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka.

Arna je naturalizovana Amerikanka. Porijeklom je Jugoslovenka, ali osim što govori srpski, malo toga je veže za djedovinu. U Kairu slučajno upoznaje Kostu Preradovića, vlasnika antikvarnice i velikog poznavaoca egipatske kulture i istorije. Kosta je porijeklom iz Srbije. Prvi svjetski rat ga je doveo u Egipat, a dolazak komunista na vlast u Jugoslaviji ga je tu i zadržao.

Arna se zapošljava kod Koste koji će joj s vremenom postati ne samo mentor nego i prijatelj, podrška, otac.

Stanković se u svom romanu bavi neobičnim sudbinama naših ljudi u tuđini, vjerovatno dijelom i zato što je i sam tuđin u Portugalu. Uvlači nas u svijet svojih likova i mentalitet Egipćana tako vješto da ćete poželjeti da vidite Egipat iako vam to ranije nije bila želja.

Kada Arnina ćerka dobije zadatak da napiše sastav šta je najegipatskija stvar u Egiptu, Arna zajedno s njom istražuje nešto što „nije na prvu loptu“. To ne mogu biti piramide niti Nil. Kostin odgovor je: zagrobni život. Egipćani su smislili priču o raju poslije smrti, a mumifikaciju smatraju neophodnom za vječnost.

Autor nam tumači i mnoge druge običaje egipatskih muslimana i pojmove poput inšala, zebiba, džini, kismet, pa ovaj roman može poslužiti i kao leksikon za one koje zanima egipatska kultura. Dotiče se i hrišćanskih manjina u Kairu poput Grka i Kopta. Ali za Egipat je to sve u redu. Sve dok niste ateisti. U Egiptu morate vjerovati u nešto, javno se ne iznosi sumnja ili ateizam. Gore od toga je samo ako ste Jevrejin.

Posebno je problematičan odnos prema ženama u ovoj zemlji na Nilu, i to Arna, kao žena koja dolazi iz zapadnog svijeta, teško podnosi. Ona će ostati u ovoj afričkoj zemlji više nego što je očekivala, napustiće je u poznim godinama, ali Egipat će obilježiti njen život zauvijek.

Autor daje podnaslov svom djelu: roman o kismetu. Kismet je sudbina. Da li ovo roman o sudbini? U neku ruku da, prije svega o sudbini Koste Preradovića, ali mnogo je više epizoda koje se tiču likova kojima je Arna okružena. Njihove priče oslikavaju suštinu Egipta, njegovu dušu. Tačnije bi bilo reći da je ovo roman o Egiptu.

Izvor: litteramagazin.com