Ne samo njena najnovija knjiga „
Doživotna robija“ već i sve prethodne pobuđuju, malo je reći, veliku pažnju čitalačke publike. Britko i beskompromisno otvara najrazličitije teme i pitanja, za nju nema tabua, a i kada o najtežim stvarima govori, čini to prožeto neodoljivom duhovitošću.
Čime se bavite ovih dana?
Nedavno sam se vratila iz Beča. Znam njemački, pa sam tamo razgovarala s „običnim“ ljudima. Ni njima ne cvjetaju ruže. Boje se zime. Običan čovjek jedva pokriva troškove života, veliki broj penzionera ima penziju od hiljadu do hiljadu i pol eura, a stanarine su ogromne. Austrijanci uglavnom žive u unajmljenim stanovima. Zdravstvo je organiziranije nego naše, ali i tamo su liste čekanja, a privatni doktori su skupi. Političari su lažljivi i korumpirani, nitko im ne vjeruje. Ljudi se osjećaju bespomoćno i užasnuti su dešavanjima u Ukrajini. A ja sam bila sigurna da je trava naših susjeda mnogo, mnogo zelenija.
Vaša nova knjiga „Doživotna robija“ obara rekorde čitanosti, a i ostali Vaši naslovi kontinuirano pobuđuju interesovanje. Koji su najčešće komentari?
U Srbiji je štampano četvrto izdanje „Doživotne robije“, što je fantastičan uspjeh. Doduše, i u Hrvatskoj se knjiga odlično prodaje, dobila sam dvije odlične kritike iz pera vrlo oštrih kritičara, tako da sam presretna i zahvalna svojim srpskim i hrvatskim čitateljima. Veliku ulogu u mom uspjehu ima i ekipa Lagune i ekipa VBZ-a, moje hrvatske izdavačke kuće.
Šta je novo u Vašoj književnoj radionici?
Evo nešto ekskluzivno, nadam se da se neću ureći. U Beogradu će se u jednom poznatom pozorištu igrati predstava prema knjizi „
Ljubav na posljednji pogled“ staroj dvadeset godina. Veliku mi radost pričinjava da je trenutno vrlo čitana. Nadam se da će doći do realizacije projekta jer su ga u ruke preuzele žene. Nikad neću prestati vjerovati u žensku snagu (smeh).
Planirate li dolazak u Beograd, recimo za Sajam knjiga (ako ga bude)?
Planirala jesam, ali neću doći u Beograd ako i bude Sajma. Korona mi je utjerala strah u kosti. Novu knjigu promovirala sam u Novom Sadu, evropskom gradu kulture. Uvijek se radujem susretu s mojim čitateljicama i čitateljima u tom prekrasnom gradu. Život je lijep i kad si poluslijep.
Integralnu verziju intervjua možete pročitati
ovde.
Autor: Tatjana Nježić
Izvor: Blic
Foto: Matija Krstić