Tom Rob Smit: Nejednakost je jedan od najozbiljnijih problema našega vremena

Roman “Farma” britanskog pisca trilera Toma Roba Smita, prema Gardijanu bio je jedan od deset najboljih krimi romana i trilera u 2014. godini.

Naizgled psiho triler u okviru jedne porodice, ovaj roman je izrastao u nešto mnogo više. Junak “Farme”, Danijel, ima roditelje penzionere koji su se povukli na udaljenu farmu u Švedskoj. On je vjerovao da uživaju daleko od grada, a onda je primio telefonski poziv od oca koji mu saopštava da majka nije dobro da je doživjela nervni slom i da je u bolnici za duševne bolesnike. Međutim, majka to demantuje i optužuje svog supruga za laž. Našavši se između svojih roditelja, nesiguran u to kome od njih treba da vjeruje, Danijel protiv svoje volje postaje majčin sudija i porota kad mu ona, rizikujući sve u životu, otkrije vrtlog laži, tajni, kriminala i zavjeru u koju je uključen njegov otac. Ovaj do tančina osmišljen i precizno izgrađen psihološki triler, inspirisan događajima kroz koje je prošla Smitova porodica, uvlači nas u zastrašujući svijet zajednice, porodice, braka i ljudskih umova koji su u krizi, pogađajući samu suštinu odnosa između roditelja i djeteta.

Kritika je Smitovu „Farmu“ poredila sa romanima Džilijen Flin, Stiga Lašona i Ju Nesbea, ističući jeziv, hipnotički zaplet i narativnu napetost.  Tom Rob Smit postao je poznat 2008. godine romanom “Dijete 44” koji je ujedno bio i prvi triler u izboru za nagradu Buker, a režiser Danijel Espinoza je upravo po ovom romanu snimio film.

Roman „Dijete 44“ preveden je na sedamnaest jezika, Smit je za njega dobio Nagradu Ijan Fleming, a bio je nominovan i za Vitbredovu nagradu.

„Dijete 44“ je priča o Staljinovom Sovjetskom Savezu gdje zvanično zločin ne postoji. Ali ipak milioni žive u strahu. Najmanja sumnja u nelojalnost ili pogrešna riječ u pogrešno vrijeme nevinu osobu može osuditi na smrt. Oficir Državne bezbjednosti Lav Demidov, ratni heroj i idealista, vjeruje da pomaže u stvaranju savršenog društva. Nakon što prisustvuje propitivanju jednog nevinog čovjeka, Lav počinje da se koleba, i pošto dobije naređenje da sprovede istragu o svojoj ženi Raisi, primoran je da odluči kome je zaista odan. A onda se dešava nemoguće. Ubica koji ne bira žrtve ostavlja svoj krvavi trag širom zemlje. Sve u šta je Lav ikada vjerovao ruši se. Iako su ga neprijatelji prokazali, a on i Raisa su protjerani, Lav rizikuje sve kako bi pronašao kriminalca čije samo postojanje država ne priznaje.

U bjekstvu Lav otkriva da pravu opasnost ne predstavlja ubica koga pokušava da uhvati, već zemlja koju pokušava da zaštiti. Svojevrstan nastavak ovog romana je “Agent 6” u kome Lav Demidov mora ponovo da postane isljednik ako želi da pronađe Agenta 6, jedinog čovjeka koji zna šta se krije iza događaja u Njujorku, a „Tajni govor“ dočarava atmosferu u Sovjetskom Savezu 1956. poslije Staljinove smrti. Surovi režim počinje da se ruši u društvu su policajci zločinci, dok su zločinci nedužni. Staljinov nasljednik Hruščov zaklinje se da će uvesti reforme. Ali na scenu stupaju frakcije koje ne mogu da oproste ili zaborave prošlost. Sve pomenute Smitove romane objavila je Laguna.  Tom Rob Smit je rođen 1979. godine. Odrastao je u Londonu.

Poslije završenih studija na Univerzitetu Kembridž 2001. godine, odlazi u Italiju na godinu dana i studira kreativno pisanje. Živi u Londonu, odakle je i govorio za ART.

Šta vas je podstaklo da napišete roman „Dijete 44“?

 - Postoji toliko mnogo izazova kada je u pitanju prvi roman. Postoje pitanja samopouzdanja, nijesam imao izdavača, bilo mi je potrebno da provedem dvije godine pišući ovaj roman, a da nijesam imao primanja za to vrijeme. Trebalo je kupiti i pročitati veliki broj publikacija za istraživanje. Svi ti izazovi dolaze prije nego što se zapravo stvori priča i lik. Međutim, kreativno, najvažniji izazov je bio napisati ovu priču o sovjetskoj Rusiji ne kao autsajder, gledajući na režim koji je vrlo različit u poređenju na moje društvo, već da pokušam da zamislim kako bih se ponašao u takvoj situaciji. Što se tiče moralnih pitanja u srži knjige, bilo je potrebno da izgledaju i danas živo i relevantno.

Vaš roman „Dijete 44“ je direktno inspirisan slučajem Andreja Čikatila, takođe poznat kao Rostovski Trbosjek, ali se događaji u romanu odvijaju nekoliko decenija ranije. Kako je ovaj serijski ubica uticao na formiranje zapleta vaše knjige?

 - Postoje mnoge veze između stvarnog slučaja i romana „Dijete 44“, što je najvažnije, sam pojam da je država mogla poreći da je takav ubica još postojao, a samim tim i stvoriti uslove koji su im omogućili da ubiju toliko žrtava. Umjesto da pokušaju da riješe zločin, oni su pokušavali da zaštite sliku sovjetske Rusije. To je bila politika važnija i ispred ljudi.

Ostale veze uključuju važnost gladi kao mogući uticaj na njegov um, ideja da su ti užasi uplašili umove miliona, uz ubijanje miliona ljudi.

Protagonista vašeg romana, agent Leo Demidov, istražuje niz jezivih ubistava djece u Staljinovom Sovjetskom Savezu. Što nam možete reći o njegovoj ulozi u vašem romanu?

- Leo je policajac tajne sužbe, bogato nagrađen za hapšenje političkih zatvorenika, ljudi koji su počinili zločine protiv države, društveno neprihvatljive misli. U suštini, on je policajac koji hapsi nevine ljude, a za to dobija bogatstvo i prestiž. Kada se odluči da se iskupi hapšenjem nekoga ko je istinski opasan, serijski ubica, on se smatra inkriminisanim za suprotstavljanje državi. Dakle, on prolazi kroz veoma zanimljivo putovanje. Vaš roman „Dijete 44“ može se posmatrati kao triler iz sovjetske ere. Koliko je ovaj period ruske istorije inspirativan za vas? I zašto?

- Da, pravi Serijski ubica u romanu „Dijete 44“ je država - ona je ubila mnoge milione ljudi. A napetost u romanu koji proizilazi iz straha da će biti uhapšeni i pogubljeni je manji od straha od samog ubice.

„Dijete 44“ je takođe priča o razarajućem dejstvu ideologije. Kao čovjek sa Zapada, kako gledate na komunizam?

- Ja imam problem sa bilo kojom političkom ideologijom koja ne dopušta neslaganje. Ako pogledate jezik komunizma, nasilje se podrazumijeva. Ljudi koji se ne slažu sa tim smatraju se klasnim neprijateljima, i treba ih uništiti. Ne vjerujem da je komunizam bio dobra, ali korumpirana ideja, mislim da je nasilje uvijek neizbježno, mislim da su nasilje i smrt zapisani u njegovom jeziku od samog početka. Jasan je globalni problem nejednakosti, to je jedan od najozbiljnijih problema sa kojima se suočava čovječanstvo danas, ali čini mi se da komunizam nikada nije riješio taj problem, bez pribjegavanja zastrašivanju i ubistvima.

U romanu „Tajni govor“ Leo Demidov riješava slučaj nakon Staljinove smrti. Sa kakvim problemom se susreće ovaj agent?

 - Ovo je fascinantan period istorije, jer sa padom Staljina konačno se postavilo pitanje - da li su oni kao društvo činili pogrešne stvari. Leo mora da odgovori svim ljudima koje je uhapsio, jer mnogi od njih su pušteni iz zatvora.

A šta je sa romanom „Agent 6“? Ko je taj misteriozni agent?

 - „Agent 6“ je završni roman trilogije i zaista govori o kraju Sovjetskog Saveza, o režimu koji se raspao. I to je takođe roman o kraju Leovog života, on je stariji čovjek, a on mora da vidi njegov svijet postavljen u odnosu na pozadinu avganistanskog sukoba, spoznao je da je kao mladić napravio mnoge greške koje se ponavljaju opet, u tom režimu.

Vaša nova knjiga, „Farma“, inspirisana je jednom stvarnom i zaista neobičnom životnom pričom. Šta nam možete reći o pravoj pozadini vašeg romana?

 - Prije četiri godine dobio sam poziv od mog tate koji mi je rekao da je moja mama pretrpjela psihozu. Rekao mi je da je ona poludjela i da ju je smjestio u bolnicu. Moji roditelji su živjeli na farmi u Švedskoj. Međutim, prije nego što sam mogao organizovati let iz Londona do Švedske, moja mama me je nazvala da mi kaže da ona nije poludjela, te da je moj tata lagao i da je on u stvari uključen u kriminalnu zavjeru. Ona je doletjela u London da mi kaže istinu o strašnim zločinima koje je on počinio. "Farma“ je fikcionalna verzija tih događaja, o sinu koji je slušao priču svoje majke i pitao se da li je to istina, da li je njegova mama luda, ili je njegov otac učinio nešto strašno.

Ova tri romana sadrže mnoge događaje karakteristične za rusku istoriju 20. vijeka. Šta ste zapravo željeli da poručite ovim knjigama?

- Htio sam da pokažem kretanje Leovog života u cijelom rasponu sovjetskog režima. Mi pratimo Lea i njegovu porodicu preko uspona i pada režima.

 Kako objašnjavate današnju veliku popularnost trilera? Posebno onih koji imaju istorijsku pozadinu?

 - Popularnost je vrlo lukav koncept da bi se objasnio. Jednostavno, nikad ne znaš šta će privući ljude.

Radili ste u Pnom Penu sa BBC-jem, na prvoj sapunici u Kambodži. Kakva su vaša iskustva?

- Da, bilo je to odlično iskustvo, bio sam u mogućnosti da čitam sve o tome društvu, da tamo živim i otkrijem potpuno novi niz priča. Bilo je to jedno od najboljih iskustava u mom životu.
 
Autor: Vujica Ognjenović
Izvor: vijesti.me