Suočavanje sa mrakom prošlosti

Romani „Homo Faber“ Maksa Friša i „Spaljene sjenke“ Kamile Šamsi dva su nova naslova izdavačke kuće „Laguna“. Frišov „Homo Faber“ jedan je od klasika njemačkog govornog područja, a „Spaljene sjenke“ Kamile Šamsi je priča epskih razmjera sa Dalekog istoka.
„Homo Faber“ (prevod Olga Trebičnik), proslavljeni roman švajcarskog pisca Maksa Friša usredsređuje se na dramatičan pokušaj lika okarakterisanog kao homo faber (na latinskom – čovjek kovač svoje sudbine) da protekle događaje shvati i objasni na osnovu uloge pomoću koje je izgradio svoj odnos prema svijetu: čovjek djelatnik može sam da upravlja svojim životom. Opredjeljenje za tehniku, na profesionalnom planu, i za samački život, na privatnom, značilo je za Valtera Fabera zatvaranje u okvire sistema koji mu je stvarao osjećaj da gospodari sobom i nudio ne samo pouzdan zaklon u odnosu na stihijnost sadašnjosti, već i izvjesne garancije za budućnost. Međutim, iako je izabrana uloga djelovala bezbjedno, njena slaba strana, o kojoj nije vodio računa, bila je prošlost... Kroz susret sa mladom Sabet glavni junak se zapravo suočava sa svojom prošlošću koju je nastojao da apstrahuje. Na širem planu romana, to je susret svijeta tehnike i slijepog povjerenja u činjenice – sa mitskim i sudbinskim.
Otkako je objavljen 1957. godine, „Homo Faber“ je štampan u preko 4 miliona primjeraka i preveden na 25 jezika. U zemljama njemačkog govornog područja je decenijama nezaobilazna školska lektira.
Maks Friš (1911–1991), švajcarski dramatičar i pisac, po struci arhitekta, jedan je od najvećih njemačkih pisaca poslije Drugog svjetskog rata. U svojim romanima i dramama razmatrao je probleme identiteta, individualnosti i odgovornosti savremenog čovjeka, kao i pitanja morala, krivice, nedužnosti i političke odgovornosti u blokovski podijeljenom svijetu 20. vijeka. Na književnu scenu stupio je romanom „Jirg Rajnhart. Ljetnje sudbinsko putovanje“ (1935), za koji je građu i motive našao sa svog putovanja po srednjoevropskim i balkanskim gradovima 1933, gdje je boravio kao reporter. Slijedi roman „Odgovor iz tišine“ (1937), ali tek poslije Drugog svjetskog rata, poslije romana „Štiler“ (1954) koji je doživio veliki uspjeh, potpuno se posvećuje pisanju. Slijede romani: „Recimo da mi je ime Gantenbajn“, „Viljem Tel: školski udžbenik“, „Montok“, „Plavobradi“, kao i politički angažovane drame „Grof Ederland“, „Don Žuan ili Ljubav prema geometriji“, „Biderman ili Podmetač požara“, „Andora“ i dr. U „Dnevniku 1946–1949“ je iznio svoj doživljaj svijeta u poslijeratnoj Evropi, a u „Dnevniku 1966–1971“ kritički progovara i o svojoj domovini, Švajcarskoj, i mentalitetu svojih sugrađana.
„Spaljene sjenke“ (prevod Milica Cvetković) Kamile Šamsi prati sudbinu Japanke Hiroko Tanaka koja je na dan sopstvenog vjenčanja 9. avgusta 1945. godine, preživjela atomsku bombu. U potrazi za novim početkom Hiroko putuje u Delhi. Poslije podjele Indije i stvaranja Pakistana, Hiroko će još jednom biti izmještena u svijetu u kojem su stari ratovi zamijenjeni novim sukobima. Sjenke istorije – lične i političke – pašće na isprepletene svjetove porodica Barton, Ašraf i Tanaka kad iz Pakistana odu u Njujork. Veze koje su tokom decenija i iz generacije u generaciju spajale ove porodice do krajnosti su dovedene u iskušenje, s nesagledivim posljedicama.O romanu „Spaljene sjenke“ poznati pisac Salman Ruždi je rekao: „Kamila Šamsi je pisac izuzetne ambicije i snage. Razumije kako mnoge svjetske tragedije i istorije oblikuju jedna drugu i kako ljudska bića mogu da se potrude i izbjegnu da ih smrvi vlastita sudbina i mogu da otkriju sopstvenu ljudskost čak i u najusplamtjelijim borbenim zonama našeg doba. Ovo je roman koji nas drži, koji u čitaocu izaziva moćnu emocionalnu i intelektualnu reakciju.“ Kamila Šamsi je rođena 1973. u Karačiju, u Pakistanu. Studirala je i predavala u Sjedinjenim Državama. Dva prethodna romana “Kartografija” i “Razbijeni stihovi”, osvojila su nagrade Pakistanske akademije književnosti. Piše za “Gardijan” i često nastupa na BBC-ju.
Autor: V. Ognjenović
Izvor: Vijesti