Laguna - Bukmarker - Staklena masonerija - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Staklena masonerija

Vetrovi zla duvaju ovim romanom, a takođe i svetom koji pisac prikazuje i u kome i sam živi. Ne prestaju ni kad se korice knjige zatvore, jer zlo je metafizičko, a ne banalno, kao što je mislila jedna pametna Jevrejka, zaljubljena u svog profesora Nemca koji je podlegao divljenju nacistima i njihovom patološkom vođi.

Sam pisac je citirajući u prologu Emila Siorana, dao odlično uputstvo svima nama kako da se otresemo neprijatelja, a da ne prljamo ruke:

Najbolji način da se otarasimo neprijatelja jeste da ga posvuda hvalimo... On će i dalje rovariti protiv nas, ali bez siline i istrajnosti jer je nesvesno prestao da nas mrzi. Pobedio je i ne sluteći da je poražen.“

Svaka pohvala mogla bi da liči na sioranovski recept, a „Hronike Jevrema Utvića, raspopa i istražitelja“ zahtevaju objektivniji pristup od Hajdegerovog divljenja Hitleru. Možda je u tome Hana Arent prvi put sagledala „banalnost zla“, da bi taj pojam upotrebila izveštavajući za „Njujorker“ sa suđenja nacističkom zločincu Adolfu Ajhmanu 1963. u Jerusalimu.

Krajnja zloba, patologija ili ideološko ubeđenje nisu nužni kako bi pomogli pojedincu da počini beskrajno zlo.“

Možda bismo lakše podnosili istoriju s uverenjem da ljudi nisu iskonski zli, već su samo površni, glupi i banalni. Takvi su svi, uključujući i nas koji smo od Balkana, kolevke evropske civilizacije, napravili brlog u kome nije prijatno ni junacima romana „Vetrovi zla“. Ali izgleda da ipak postoji i nešto gore od kreveca u kome smo odgajani: negde duboko je otvor iz koga huji zlo univerzuma. Dobri ljudi, okupljeni u razna društva, pokušavaju da ga zaustave ili barem kontrolišu. Zato i ovakav naslov.

Roman počinje ubistvom Miloša Obrenovića. Ne u pojam, već bukvalno, sekirom u glavu. Uzalud učiteljica života, gospođa Istorija, vrišti da su činjenice drugačije. Svetom književnosti gospodari autor i u njegovom delu on se slobodno igra demijurga. Za njim će poći oduševljene pristalice teorije da je zvanična istorija najveća krivotvorina, ali i oni drugi, zainteresovani da pročitaju koliko je pisac u stanju da bezočno laže. Niko neće biti razočaran, jer će putovati u društvu raspopa Jevrema Utvića, srpske verzije Šerloka Holmsa koji umesto kariranog odela i dalje nosi mantiju koju odbija da skine. Osim kad mu se dogodi susret s nekom privlačnom ženom, a često mu se događa. Tako je on neka vrsta Raspućina na detektivskom zadatku. Ali bez doktora Votsona se ne ide ni u kakav zmijarnik, te i Utvić jaše konja u društvu jednookog Jusufa čije prezime je neizbrisivi žig slovenskog porekla. A istovremeno i omaž piscu od koga se imalo šta naučiti, ne samo u romanu o „ljudima s četiri prsta“. Naše su priče stare i kad su nove.

Triling upotpunjava Trifun Stojković, šef tajne policije, koji i angažuje Jevrema Utvića da otkrije ubicu knjaza Miloša. Među njima je mnogo nerazrešenih računa, ali oni nisu pilići upetljani u kučinu istorije, već serijske ubice u službi države, dakle – ne samo srpska tradicija, već civilizacijsko dostignuće „golog majmuna“, kako nas podrobno opisa britanski zoolog Desmond Moris u svojoj čuvenoj knjizi.   

Ljubavnu okosnicu romana čini ljubav knjeginje Savke Obrenovića i Jevrema Utvića, srećna dok je u tajnosti trajala, a zatim kobna, najpre po njenog muža Jovana Nikolića koji se udavio pokušavajući da prepliva Dunav, kako su izvestile „Novine serbske“ (mediji su oduvek lagali!), a zatim i po same ljubavnike. Ima tu još lepotica, poput Anke Konstantinović i Dunje fon Mahaček, ali i groznih Turaka, tek da se održi ravnoteža. Mada u grozotama Srbi često nadmaše svoje učitelje, ali su se barem u svom evropejstvu odrekli nabijanja na kolac, pa češće koriste noževe, sablje i sekire, čak i slikarske kistove.

I pre čitanja romana „Vetrovi zla“ jasno vam je da zlo ne dolazi samo od ludila, već mnogo više od Ljudila. A vetrovi zla duvaju i kad zao čovek otvori usta. Kad smognete snage da uzmete ovu knjigu u ruke, nećete je ispustiti sve do samog kraja i zažalićete što nema barem još 350 stranica. Da li je ovo preporuka za čitanje? Ma ne, ja to govorim kao Anka Konstantinović, junakinja koja bi bila slavljena da se rodila u naše vreme, a ovako su joj se divili i mrzeli je: „Tek onako, iz zabave.“
 
Autor:  Velibor Petković
Izvor: Presing


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
čitalačka statistika koja mi je promenila život (i san) laguna knjige Čitalačka statistika koja mi je promenila život (i san)
31.03.2023.
Nikad mi nije bilo lako da zaspim. Od detinjstva pa nadalje, ideja da možete da zaspite onog momenta kada spustite glavu na jastuk delovala mi je zbunjujuće. Kako uopšte možete da... prestanete da raz...
više
dečji dani kulture od 5 do 9 aprila za male superheroje  laguna knjige Dečji dani kulture od 5. do 9. aprila – Za male superheroje!
31.03.2023.
Željni druženja i dobrih priča, pripremili smo još jednu manifestaciju koja će deci približiti knjigu i čitanje na najlepši način: kroz igru i zabavu. Dečji dani kulture 2023. održaće se od 5. do 9. a...
više
zanimljiv program tokom dečjih dana kulture laguna knjige Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture
31.03.2023.
Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 5. do 9. aprila u knjižari Delfi SKC.   Već u sredu...
više
jasenka lalović u nama još žive stare crnogorke laguna knjige Jasenka Lalović: U nama još žive stare Crnogorke
31.03.2023.
Jasenka Lalović je ispričala priče o običnim ženama crnogorskog podneblja koje su skrajnute i nehvaljene podnele sav teret muških ćudi. Ali neće biti zaboravljene jer su ostale u genima književnice u ...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.