Vaskrsenje kao tema ne samo biblijskih spisa i teološke literature već i nasumičnog niza književnih dela od
Nušića do
Pekića, od
Bulgakova do
Mirjane Novaković, suočava nas i sa čudom i sa apsurdom.
Ipak,
Milićevićev prvenac kao da nije roman identiteta, već jedne teške situacione neuroze pretočene u etičku dilemu.
„
Vaskrsenje“ je dinamična i temeljna studija prolongiranog stanja obespravljenosti i obesmišljenosti. U pitanju je poučni egzistencijalistički roman o rizicima uništenja ideala i opasnostima od zatiranja dobrote.
Okružni sudija Lazar V. je vaskrsao, ali ne kao njegov imenjak Lazar iz Vitanije: nije ustao nakon četiri dana, već se pojavio u životima bližnjih i dragih, prijatelja i suparnika posle punih godinu dana izbivanja. Nakon što ga je Isus vaskrsao, Lazar sebi nije dozvolio više da se nasmeje, a Milićevićev junak biće suočen sa nizom neispravljenih nepravdi, sa nekažnjenim ratnim zločinima, sa profiterstvom, korupcijom i neprocesuiranim razbojništvima moćnika.
Stoicizam i dostojanstvo učiniće ga junakom vere, koliko god se činilo da će ga skepsa i stid zbog nesavršenosti sveta nadživeti.
Autor: Vladislava Gordić Petković
Izvor: Nova