Prvi detektivski roman
Ota Oltvanjija ima sve elemente odličnog krimića. Prvo i osnovno misterij, odnosno više njih koje treba razriješiti, čime čitatelja stalno drži napetim. Potom zanimljivog junaka Skeptika, privatnog detektiva koji probleme ne rješava šakama kao u tvrdo kuhanim krimićima, već skuplja gramofonske ploče, a koji je nacionalnu slavu stekao kao istraživački novinar radeći za bivšeg punca, beogradskog medijskog magnata. Kao i svako privatno njuškalo, Skeptik ima mrežu poznanika i informatora koji mu pomažu u poslu, a oni se nalaze i u novinarskim i policijskim krugovima. Tu su i elementi priče koji se odvijaju „na cesti“. Radnja se, naime, događa tijekom desetak godina na području bivše države – od Crne Gore, Beograda, Slovenije, Rovinja, a kroz razvijanje priče Oltvanji je podrobno opisao i društvo današnje Srbije no i dobrostojeće istaknute članove nomenklature bivšeg socijalističkog društva, te kako su se snašli u tranziciji iz samoupravljačkog socijalizma u kapitalizam, odnosno prvobitnu akumulaciju kapitala. Među njima su i pripadnici raznih sigurnosnih službi.
Radnja je ukratko sljedeća. Skeptik, koji je upravo odbio unosnu poslovnu ponudu i nalazi se između poslova, nakon puno godina sreće prijatelja iz JNA Slovenca Aleša, koji želi otkriti što se dogodilo s njegovom ženom o čijoj sudbini ništa ne zna posljednjih deset godina. On je mislio da ga je ostavila zbog ljubavnika, no njihova 15-godišnja kćer postavlja sve više pitanja o svojoj majci, koja se nakon odlaska nikad nije javila, pa traži odgovore. Privatni detektiv prihvaća posao i krene pratiti tragove. Pri tome otkrije da je nestala prije deset godina iz Ljubljane doputovala u Beograd, gde se trebala naći s ljubavnikom, bivšom rok zvijezdom, no s kojim se nije srela. Štoviše, ljubavnik je sve vrijeme mislio da se predomislila i odlučila ostati s mužem. Slijedi probijanje kroz iskaze niza svjedoka što ga je dovelo do još intrigantnije tridesetogodišnje rovinjske misterije, a na tom putu netko ga je pokušao ubiti. I tu ću stati.
„Želio sam ispričati uzbudljivu priču, intrigantni manji misterij, zatim veći, pa još veći, da se slažu jedan na drugi, da budu isprepleteni. Želio sam detektiva koji će razgovarati sa stotinama svjedoka i sretati raznovrsne ljudske sudbine, neumorno rasplićući to zamršeno klupko. Usput, zamislio sam da roman govori o nama, o ovom trenutku, ali i o nekim prošlim vremenima, o bivšoj državi, koliko je ona utjcecala i još uvijek utiče na živote svih nas, jer, ne zaboravite, u krimiću je sve važno“, napisao je o romanu Oltvanji na svojoj internetskoj stranici. Sve u svemu, uživao sam čitajući ovaj krimić sa Skeptikom. Toliko da se nadam bi „
Polje meduza“ mogao biti prvi detektivski roman u nizu s istim glavnim junakom.
Autor: Vilim Cvok
Izvor: književni časopis
Bestbook