Roman „
Noćni čuvar“ američke književnice
Džejn En Filips, ovenčan Pulicerovom nagradom za najbolji roman, predstavlja jedno od najzapaženijih dela savremene američke književnosti. Autorka je poznata po svom lirskom, fragmentarnom i introspektivnom stilu, a ovim delom još jednom potvrđuje reputaciju spisateljice koja ne pristaje na kompromise i koja istražuje najmračnije i najsvetlije kutke ljudske prirode.
Radnja romana smeštena je u period između 1864. i 1874. godine, odnosno u vreme Američkog građanskog rata i njegovih razornih posledica. Kroz paralelne vremenske tokove, Filips osvetljava živote ljudi slomljenih ratom, nasiljem i siromaštvom, ali i njihove pokušaje da pronađu tragove smisla i ljudskosti.
Glavne junakinje romana su Konali, dvanaestogodišnja devojčica, i njena majka Elajza. Njihov život razara dolazak misterioznog i nasilnog ratnog veterana, koga su prinuđene da zovu tatom. On je oličenje svega što rat ostavlja iza sebe – brutalnosti, haosa i destrukcije. Tata pretvara Elajzu u senku, ženu lišenu glasa i volje, dok Konali prerano mora da ponese teret odraslosti. Kada ih se zasiti, tata ih odvodi i ostavlja na pragu centralnog mesta radnje, ustanove koja je u vreme osnivanja bila zamišljena kao utočište u Zapadnoj Virdžiniji za lečenje duševnih bolesnika, ali koje je tokom decenija postalo simbol propadanja i institucionalnog nasilja. Tamo majka i kćerka započinju novi život pod lažnim identitetima.
U azilu se susreću sa nizom upečatljivih likova, među kojima se ističe noćni čuvar O’Šej, ratni invalid, povučen i enigmatičan, ali ne i bez saosećanja. Njegovo lice je unakaženo ratnim ranama, ali njegov lik odiše tihom snagom i samodovoljnošću. Vrlo upečatljiv je i lik starice Dervle, susetke i prijateljice porodice, koja poseduje izvesne natprirodne darove. U maniru magijskog realizma, ona oseća prisustvo svojih voljenih i ne veruje da je Elajzin muž mrtav, zbog čega kreće na put da ga pronađe.
Roman je bogat tematskim slojevima. Na površini, to je priča o preživljavanju majke i ćerke u ekstremnom kontekstu, ali u dubljoj strukturi otvara pitanja o ranama rata, nasilju nad ženama, patrijarhalnom ugnjetavanju, mentalnom zdravlju i krhkoj granici između ludila i razuma. Autorka prikazuje žene koje su žrtve, ali i heroine, koje uprkos nasilju i gubicima uspevaju da pronađu način da opstanu. Konali je prerano odrasla devojčica, dok je Elajza majka koja, iako traumatizovana i nema, postaje simbol istrajnosti i povratka sebi.
Jedan od najupečatljivijih aspekata romana jeste njegov stil. Filips ne koristi navodnike ni crte u dijalogu, čime postiže da se glasovi likova stope sa narativom, a tekst dobija fluidan, gotovo snoliki ritam. Ovom tehnikom, Filips pospešuje originalnost u hvatanju osećajnih nijansi i psiholoških lomova. Citati i fotografije koji su umešteni u roman podsećaju da je reč o stvarnim mestima, i na taj način autorka kombinuje fikciju i dokumentarno, ubedljivije uvodeći čitaoca u poglavlje američke istorije o kom piše.
Sveuzev, u najjače strane romana spadaju njegova snaga, lirska proza i saosećanje za ženske likove – njegova hrabrost i dubina. U svakom slučaju, „Noćni čuvar“ je štivo koje nije namenjeno brzom i lakom čitanju, već zahteva strpljenje, koncentraciju i emocionalnu spremnost. To je istovremeno mračan i nežan, brutalan i lirski roman, obojen traumama rata ali i nadom u mogućnost izlečenja. Konali i Elajza postaju univerzalni simboli istrajnosti, a Džejn En Filips potvrđuje da pripada krugu najvažnijih američkih književnica današnjice.
Autor: Domagoj Petrović