Nataša Lester piše očaravajuće istorijske romane ispunjene emocijama, a „
Kuća na Rivijeri“ od toga nimalo ne odudara. Radnja je pretežno smeštena u Francuskoj i odvija se kroz dve vremenske linije koje prate priče snažnih žena koje se bore da pronađu svoje mesto u svetu.
Elijana je mlada Francuskinja. Zbog loše porodične finansijske situacije primorana je da radi u Luvru umesto da studira umetnost. U tom periodu zaljubljuje se u zavodljivog Gzavjea. Međutim, sa dolaskom nacista, njena porodica biva razdvojena, a Elijana je prinuđena da radi za Nemce na katalogizaciji umetničkih dela jevrejskih porodica i muzeja koje su opljačkali. Upravo tada se priključuje Pokretu otpora – pretvara se da ne razume nemački i uz pomoć koleginice tajno pravi spisak ukradenih umetnina. Sve dodatno komplikuje Gzavje, koji prelazi na stranu nacista, ali i nemački oficir koji pokazuje interesovanje za Elijanu. Prisiljena da igra opasnu igru, Elijana ne zna kome može da veruje i ko bi je mogao izdati.
Paralelna priča, u sadašnjosti, upoznaje nas sa Remi koja se nakon tragične smrti supruga i ćerke povlači u kuću na Azurnoj obali, pokušavajući da pronađe mir i posveti se svom poslu restauracije starih modnih komada. Nije ni slutila da će tamo upoznati Adama, poznanika koji ubrzo postaje prijatelj, možda i nešto više. Kada zajedno u knjizi o ukradenim umetninama prepoznaju sliku koju Remi poseduje još od detinjstva, odlučuju da otkriju vezu između slike, Remi i njene prošlosti i porodice koju nikada nije upoznala.
Moram da priznam da nisam veliki poznavalac umetnosti, pa iako su mi imena umetnika bila poznata, nisam prepoznavala nazive dela. Ipak, to nimalo ne umanjuje uživanje u priči, jer se fokus pre svega stavlja na Elijaninu borbu protiv nacista. Ulog je sve veći, a napetost raste do nemogućih granica – priča će vas držati budnim sve do samog kraja! Remina potraga za odgovorima takođe je zanimljiva, zbog čega ćete još lakše zavoleti obe junakinje. Elijanina priča je priča o hrabrosti i istrajnosti, dok je Remina o gubitku i ponovnoj veri u život. Obe junakinje su snažne žene koje ne očajavaju nad onim što su izgubile – iako su slomljene, one dižu glavu da se izbore za novi dan.
Elijanin opis svakodnevne okrutnosti nacista je potresan (posebno kada uzmemo u obzir šta se sve danas u svetu dešava). Njena priča je zasnovana na istinitim događajima o pljački umetničkih dela tokom Drugog svetskog rata, što čitavoj priči daje dodatnu težinu – jer se zaista dogodilo. Uživala sam i u Reminoj priči, posebno u misteriji i opisu prelepih haljina, iako je deo romana posvećen njoj nešto lakšeg tona, što zapravo prija kao predah od ratnih strahota.
Sve u svemu, „Kuća na Rivijeri“ je roman koji se čita u dahu, a likovi i događaji ostaju u vama i kada sklopite korice. Ovo je sjajna priča o ljubavi, gubitku, ratu i tajnama – i pruža pravo čitalačko zadovoljstvo.
Izvor: samstillreading.wordpress.com
Prevod: Laguna