Preplitanje dvostrukih niti sadašnjosti i prošlosti česta je književna tehnika koju pisci koriste da opišu uzrok i posledice glavnog zapleta fabule. Za isti se pristup odlučila i mađarska spisateljica, porodično vezana za našu Suboticu,
Eva Pap u svojoj istorijskoj romansi „
Pre zalaska sunca“ u kojoj se tokovi priče šire od severnobačke prestonice, preko Sarajeva sve do Jadranskog mora i Splita, spajajući dve daleke decenije: 1950. i 1970. godine u zanimljivom spletu sudbine i slučajnosti.
Ležeći u bolnici, vremešni Bunjevac Mijo, suočen sa otkucajima životnog sata, setno se u mislima vraća u mladost kada mu je na pragu punoletstva rodna Subotica postala tesna i skučena, te je posle mature otišao u Sarajevo da tamo studira ekonomiju kako bi se udaljio od previše dominantne majke i prodisao sopstvenim plućima. Eva Pap nam njegova prisećanja donosi izuzetno pitkim, kratkim rečenicama koje njen stil čine jasnim i nadasve prijemčivim i koje nam Laguna daje u izuzetno veštom prevodu izvrsne Marije Cindori Šinković, koja poseduje temeljnost i istančanost prevodioca velikih klasika.
Na igranci u fakultetskom klubu te 1950. Mijo će ugledati devojku toplog pogleda s crvenom ogrlicom oko vrata i onda je, sticajem okolnosti, mesecima neće ponovo videti. Što ne znači da će je zaboraviti. Kada se ponovo sretnu i padne i prvi poljubac, Mijo saznaje da se ona zove Meda. Godine prolaze, ljubav između njih raste ispunjena strašću, dok nam Papova vešto opisuje sve etape ljubavi kroz koje prolazi zaljubljeno srce.
Pošto svaka ljubav mora da naiđe na prepreke, da bi se njihovim savladavanjem dokazala, i Mijinu i Medinu će zadesiti sudbinski dan u kojem će njemu stići poziv za služenje vojnog roka, a njoj ponuda radnog mesta u dečjem domu u Splitu. Hoće li savladati tu životnu prepreku ili će odvojenost biti kraj njihove ljubavi?
Dok sabira životne račune i svodi konačni bilans, glavne stanice na putevima Mijinog sećanja jesu žene koje su predstavljale njegove stare ljubavi. Čovek se u pozno doba manje seća onoga što je bilo, a više onoga što je moglo biti. Eva kroz njegovu priču koristi priliku da nas podseti na sve zamke i loše strane koruptivnog komunističkog sistema u kojem i Mijo, kao i svi ostali stanovnici bivše nam zemlje, pokušava da se snađe koristeći majčine veze.
Kada mnogo godina kasnije, kao već ostvaren čovek sa suprugom, kućom i decom, Mijo dobije zadatak da poslom ode u Sarajevo, hoće li njegov savršeni život izdržati susret sa svim ulicama i mestima koja su mu ostavila bolne rane na srcu, hoće li izdržati ili pokleknuti pred teretom prošlosti mučen osećajem sete i krivice? Šta će se desiti kada tamo, na najneočekivanijem mestu, dve decenije kasnije sretne ono što je najmanje želeo da sretne – Medu?
Autor: Miroslav Bašić Palković