Mada se tek nedavno pojavila na policama Laguninih knjižara, nova zbirka porodičnih priča „
Da si dobra, i Bog bi te imao“ višestruko nagrađivanog pisca
Branka Anđića brzo je ušla u uži krug kandidata za neke od naših uglednih književnih nagrada. Da će vas u njoj dočekati sofisticirano obrađene teme prožete blago uvrnutom šalom i vrcavošću, nagoveštava nam već i pitanje na njenim koricama –
da li je porodica kamen oko vrata u dubokoj vodi postojanja ili je zaista poslednja sigurna kuća na vetrometini života? Jer nekad nam se svakako čini da nam je bližnje sam Bog poslao, a katkad se pak ne možemo oteti utisku da je u sve to možda i đavo upleo svoje prste! Osamnaest priča ove zbirke pokušaće da nam razreši tu nedoumicu, pruži odgovore i usput zabavi čitaoce koji vole štivo začinjeno izvesnom dozom apsurda, pa čak i blagog horora.
U priči
Vajs koja otvara knjigu mlada žena odlazi kod albino vinara da kupi nekoliko flaša vina, ali i čudotvoran eliksir za nerotkinje – došla po vino, a kupila nadu od čoveka koji novim životima pokušava da se iskupi za onaj koji je sam stvorio, pa ga nehotice oduzeo! Druga priča
Deca su naše najveće blago ima posve ironičan naslov i donosi nam na početku neku vrstu „Seksa i (Beo)grada“ kroz humoristični opis života dve drugarice od kojih jedna živi u idealnom braku, a druga utehu od životnih razočaranja traži u ljubavnim aferama i seksu. Doduše, i iza onog idealnog porodičnog života kriju se mračne tajne i romantična melodrama začas prerasta u napeti horor!
Anđićevi junaci svi su redom uspešni, imućni, inteligentni i ostvareni, ali koliko ostvareni balans u životu uopšte znači kad se pred vas ispreči nepremostiva prepreka: poput raka u priči
Samo dva kruga oko kuće? Čega je čovek spreman da se odrekne da bi izlečio svoju ženu: noge, ruke, sopstvene pokretljivosti? Fina mešavina neočekivanog i iščašenog upakovanog u celofan svakidašnjice nastaviće se i u drugim pričama.
U
Krv nije voda ljubav se odriče materijalnog, a u
Kristininom svetu sopstvenih zasluga i ega. U
Obećanju srećna i zdrava geronto-domaćica svaki dan preko svojih štićenika doživljava njihovu nesreću i nemoć. U priči
Dug osveta sustiže onu koja je u strahu držala nemoćne i slabije od sebe.
Crno-beli svet otkriće nam misteriju naslova zbirke kroz rečenicu „Porodico, da si dobra, i Bog bi te imao!“ U priči
Sfinga udovica razgovara s grobom pokojnog muža koji joj ćutljiv kao Sfinga ni iz groba ne da mira.
Sveta – drumska sablast povešće nas u vožnju starim Beogradom u priči o čoveku koji pokušava da spase porodicu uoči rata, dok će nas nestašni
Ujka Sem povesti preko okeana u Ameriku gde će Sem čak i nakon smrti nastaviti da jezdi drumovima američkim i pritom će ni kriv ni dužan s onoga sveta uspeti da nahrani američke siročiće (ne onako kako mislite, ali u tome i jeste fora, da ne kažem noćna mora!).
Naslovna priča
Porodico, da si dobra, i Bog bi te imao bavi se temom samoće u braku.
Sastav: krava završava zbirku pričom u kojoj se pisac obraća direktno čitaocu opisujući svoj stvaralački proces i pita da li se, kako raste broj njegovih knjiga, istovremeno smanjuje broj ljudi koji i njih i njega zaista razumeju, i koliko privatnog sme da se podeli u knjigama a da vas se rođena porodica ne odrekne i ne proglasi ludim.
Autor: Miroslav Bašić Palković