Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Potresno i snažno – održana promocija knjige „Spori povratak kući“ Petera Handkea

Promocija knjige „Spori povratak kući: Četvoroknjižje“ nobelovca Petera Handkea održana je 14. juna u knjižari Delfi SKC. O ovoj knjizi su govorili Žarko Radaković, pisac i prevodilac, i Nebojša Grujičić, novinar i publicista.
Potresno i snažno – održana promocija knjige „Spori povratak kući“ Petera Handkea - slika 1
„Spori povratak kući“ predstavlja prekretnicu u Handkeovoj književnosti: okretanje prirodi i materijalnosti sveta, gde je put mesto za „epski korak“, koji se odvaja od duge tradicije ratne i osvajačke epike (od Homera) i mir čini privlačnim.

U prvom delu četvoroknjižja geolog Valentin Zorger, koji se na Aljasci, daleko od doma i porodice, izgubio u poslu, sada se sprema na povratak kući. Put za Evropu je dug, on vodi kroz velike gradove Amerike, sve do grada svih gradova, gde će Zorger konačno formulisati zakon svojih postupaka koji čini njegov povratak u Evropu neminovnim.

„Po povratku u Evropu bila mi je potrebna dnevna doza napisanog; i ponovo sam čitao mnogo toga.“ Prva rečenica „Pouke Sent Viktoara“, drugog dela četvoroknjižja, identifikuje Zorgera kao projekciju autora, pisca koji poput geologa, ali sada u potrazi za redefinisanjem sebe i svoje umetnosti, kreće u istraživanje planine koju je Sezan – „učitelj čovečanstva današnjice“ – uvek iznova slikao.

U „Detinjoj povesti“ Handke piše o periodu kada ga je supruga napustila i ostavila s malim detetom. Daleko od bilo kakve patetike, ali i svake pedagoške namere, pripovedač usvaja neutralni stav istoričara. Detinja povest je, tako, istorija deteta o kojem brine „odrasli“. Ali detinjstvo kod Handkea nije čist, iskonski početak – ne odabire se priča o detinjstvu da bi nova nevina usta potvrdila staru istinu.

Detinjstvo, pre svega, znači slabost, a slabost je biti u otporu, rastrzan, rasredišten, biti uvek tamo gde nismo. „Vraćaj se kući u tuđinu. Samo si tamo ovde…“, uzvikuje Gregoru (autorovom alter egu) starica u dramskoj poemi „Kroz sela“.

„Jedan od ključnih pojmova u Handkeovom opusu je ponavljanje“, kaže Žarko Radaković, koji je prevodio Handkeova dela. „Ove knjige su objavljene ranije odvojeno, ovo je prvi put da se na srpskom jeziku nađu zajedno u jednoj knjizi, kao četvoroknjižje. Mnogo toga se promenilo od kraja osamdesetih, kada su se prvi put pojavile ove knjige kod nas. Druga je zemlja, rekao bih možda drugi i jezik, i čitaoci koji danas čitaju Handkea se tad nisu ni rodili. Govoriti o Handkeu bez njegovog prisustva mi uopšte nije lako. Pre ove knjige on se bavio Francuskom, uzori su mu bili u francuskom novom romanu, a onda se odjedanput prezasitio toga, i našao u krizi kako pripovedati dalje. Tada je već bio slavan, naročito po pozorišnim dramama, ali i u književnosti. Od početka je bio u sudaru sa javnošću, imao je publiku, ali i kritiku. Svaka njegova knjiga je inovacija, a napisao ih je stotinak, sve što je napisao proizlazi jedno iz drugog. Ako govorimo o paradigmatskoj promeni kod Handkea, onda je to u njegovom čitalaštvu, on je čitaoce doveo do toga da o književnosti razmišljaju drugačije.

Nebojša Grujičić smatra da su Handkeove knjige oslikavale duh epohe u kojima su nastajale, tokom 1970-ih. „’Golmanov strah od penala’ i ’Nesreća bez želja’ su imale senziblitet koji smo mogli da pratimo kao čitaoci, a onda je došla knjiga ’Pouka Sent Viktoara’, koja je bila jedan čitalački šok za mene. Tu se vidi pomak u odnosu na prethodnog Handkea, a ono što on postavlja kao pitanje u toj knjizi je potpuno odudaralo od onoga na šta smo navikli. Kasnije, kako su stizale njegove naredne knjige, postalo je jasno šta se zapravo desilo: da li pisac treba da prati svoje osećanje sveta, da reflektuje svet onakav kakav jeste, ili će da pokuša da učestvuje u svetu, na način da će dodati svetu ono što mu nedostaje? Handke hoće da učestvuje u svetu. On se bavio nečim što je kasnije nazvao ’ep o miru’, napravio je jednu vrstu udžbenika kako posmatrati svet. U knjizi ’Kroz sela’ Handke kaže: ’Ne čekajte na neki novi rat da biste postali duhom prisutni.’ Handke će prvo da vas samelje, da vas uspori, i onda će da vas uvuče u taj svet, i vi sa njim kao piscem, čitajući to, učestvujete, ne samo u njegovoj knjizi, nego i u svetu.“
„Spori povratak kući“ Petera Handkea možete naći u svim Delfi knjižarama, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs, kao i na sajtu laguna.rs.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezani artikli

Slika Peter Handke

Peter Handke

Peter Handke (1942, Grifen, Austrija) jedan je od najznačajnijih pisaca nemačkog jezika i savremene svetske književnosti. Pisac stotinak knjiga, romana, pripovesti, drama, poezije, eseja i filmskih scenarija; autor više filmova, i koautor i saradnik u mnogim filmovima Vima Vendersa; likovni ilustrator svojih tekstova. Dobitnik niza nagrada: Bihnerove, Kafkine, Šilerove, Ibzenove, Nestrojeve, nagrade „Tomas Man“, nagrade „Milovan Vidaković“ i drugih. Nobelova nagrada za književnost dodeljena mu je 2019. „zbog uticajnog rada koji sa lingvističkom genijalnošću istražuje periferiju i posebnost ljudskog postojanja.“ Handkeov prvi roman Stršljenovi i prva drama Psovanje publike objavljeni su 1966. Iste godine se na sastanku Grupe 47 u Prinstonu u SAD distancirao od „opisivačke“ književnosti novog realizma i utvrdio poziciju svoje književnosti kao usmerenost na jezik i na odnos jezika i sveta. Motiv ugroženog subjekta u problematičnoj komunikaciji sa spoljašnjim svetom karakterističan je za rana Handkeova ostvarenja, kao što su romani Golmanov strah od penala (1970), Bezželjna nesreća (1972), Kratko pismo za dugo rastajanje (1972) i Levoruka žena (1976), potom proslavljeni dramski komad Kaspar (1968) ili zbirka poezije Unutrašnji svet spoljašnjeg sveta unutrašnjeg sveta (1969). Knjiga Spori povratak kući (1979) predstavlja prekretnicu u Handkeovoj književnosti i okretanje prirodi i materijalnosti sveta, gde su film i slikarstvo izvori književne inspiracije. Istovremeno je u Handkeovim ostvarenjima prisutno neprekidno traganje za smislom postojanja. Otuda su lutanje i migracija primarni modus aktivnosti i aktivizma, a put je mesto za tzv. „epski korak“, koji nije posebno vezan za određeni žanr. Njegovom delu je otad svojstven snažan avanturistički duh, ali i nostalgija, koji su uočljivi u pripovestima kao što su Pouka planine Saint Victoire (1980), Ponavljanje (1986), Još jedanput za Tukidida (1990), Zimsko putovanje do reka Dunava, Save, Drine i Morave ili Pravda za Srbiju (1996), Moravska noć (2008) i Veliki Pad (2011) ili u dramama Vožnja čunom ili komad za film o ratu (1999) i Lepi dani u Aranhuezu (2012). Peter Handke je oduvek mnogo vremena provodio izvan Austrije i na putovanjima, a od 1990. pretežno živi i radi u Francuskoj. Foto: © Jerry Bauer / Suhrkamp Verlag  

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
unicredit-seeklogo
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
IPS-NBS

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com