„Supruga 22“ bestseler američke spisateljice Melani Gidion je iskrena priča o mnogim važnim životnim stvarima: roditeljstvu, seksu, starenju, sreći, sigurnosti i vječitoj borbi za prevlast između ljubavi i braka. Pristavši da anonimno učestvuje u studiji o braku u 21. vijeku, Alis Bakl, junakinja ove knjige, i ne sanja koliko će joj ta odluka korjenito promijeniti život.
Trudeći se da daje iskrene odgovore na pitanja koja joj dostavlja istraživač poznat kao - Istraživač 101, ona kao da se budi iz dugog sna. Prošle su godine otkako joj je neko postavljao tako intimna pitanja i tako pažljivo slušao šta ona misli i osjeća, čemu se nada, čega se plaši i o čemu sanja.
Njen muž Vilijam je odavno odustao od toga... Ispovijest je snažan afrodizijak i s vremenom se njena osjećanja prema Istraživaču 101 produbljuju. Ona smatra da je to samo bezopasan flert, zato što komuniciraju isključivo preko pisama. Međutim, Alis shvata da se zaljubljuje u „istraživača“ i mora da donese veoma tešku odluku...
„Supruga 22“ je savremen roman, veoma aktuelan u današnjem vremenu kada komunikacija putem Interneta prijeti da potisne verbalne kontakte među ljudima. Ova knjiga istražuje fenomene ljubavi i njene različite pojavne oblike. „Suprugu 22“ objavila je „Laguna“ u prevodu Tatjane Milosavljević. Melani Gidion je autorka bestselera „Klizava godina – Meditacija o sreći poslije svega” , koji su Nacionalni radio i San Francisko hronikl proglasili najboljom knjigom 2009. godine. Njeni radovi pojavili su se u Njujork tajmsu, San Francisko hroniklu, Moru, Šejpu, London tajmsu, Dejli mejlu, Mari Kler i drugim publikacijama. Rođena je i odrasla na Roud Ajlendu. Danas živi u Zalivskoj oblasti, sa suprugom i sinom.
„Supruga 22“ je iskrena, ali ipak fiktivna, zanosna i smiješna priča o roditeljstvu, flertu, seksu, sreći... Šta vas je podstaklo da napišete knjigu ovakve tematike? Zapravo, ko je supruga 22? Kakvo je njeno značenje?
- „Supruga 22“ je priča Alis Bakl, žene koja je u braku skoro dvadeset godina. Jednog dana ona dobija e-mail u kome se traži od nje da učestvuje u on-line anonimnoj studiji o braku i ljubavi. Kada ona pristane da učestvuje dodijeljen joj je pseudonim - Supruga 22.
Došla sam na ideju za „Suprugu 22“ kada sam bila u baru na čaši vina sa dobrom prijateljicom. Dok smo razgovarale, počela sam da joj postavljam pitanja o njenom braku. Nakon što je popustila membrana povjerljivosti bila sam zapanjena koliko je bila iskrena i spremna da razgovara o svemu: o ljubavi, seksu, starenju, sigurnosti, sreći i roditeljstvu. Tada sam shvatila da sam spoznala nešto. Šta ako bi obična supruga i majka imala priliku (a što je najvažnije i anonimnost) da prizna šta ona zaista misli, osjeća, želi i sanja, za čim čezne i žali u svom životu i braku? Tako je rođena „Supruga 22“.
Junakinja vašeg romana Alis Bakl je obična, svakodnevna žena. Kroz njen lik ispisujete priču o potiskivanju intimnih osjećanja i želja prosječne žene našeg doba u korist braka. Da li u tom vašem liku, ima neki mali, vrlo tajnoviti, dio vas? Zapravo, da li nalazite neku sličnost između sebe i junakinje vašeg romana „Supruga 22“.
- Pa, poput Alis, i ja proslavljam svoju 20-godišnjicu vjenčanja sa svojim suprugom. Međutim, za razliku od Alis, nijesam dobila e-mail da učestvujem u anonimnoj on lajn anketi o bračnom zadovoljstvu. I da jesam, ja bih ga odmah odbacila u moj folder za smeće, jer znam, poslije pisanja ove knjige, koliko može biti zavodljiv i opasan čin priznanja. Sigurna sam da postoje mali djelovi Alis u meni, ali definitivno Alis je zasebna osoba. Takođe, ona je ljepša od mene. I elokventnija je u društvenim medijima.
Jednog dana taj obični, bezopasni flert gospođe Alis Bakl, prerasta u ljubav prema njenom anketaru - Istraživaču 101. Tada gospođa Alis Bakl upada u tešku dilemu jer ne zna šta da radi dalje. Koliko su, po Vašem mišljenju, ovakve i slične dileme udatih žena, prisutne, ili česte, u stvarnosti, u njihovim svakodnevnim životima? Jesu li mnogo češći, nego što to misle ili očekuju, muškarci od svojih žena?
- Ne mislim da je Alisino iskustvo uobičajeno, bar ne u mom krugu prijateljica, što je djelimično razlog što sam napisala ovaj roman. Htjela sam da istražim šta bi se desilo ako bi se nekoj dugo udatoj ženi u srednjim godinama iznenada pojavio drugi čovjek (osim njenog muža) i počeo da izražava interes za nju. Šta bi to u njoj probudilo? Da li postoji način da ona ponovo kanališe ovu strast u braku? I koliko bi daleko u tome ona mogla otići? To su sve veoma provokativna pitanja za mene.
Koliko su, u današnje vrijeme, česte - supruge 22? Ili, koliko su supruge 22, prisutne u bićima prosječnih žena? Koliko je ta vrsta „potrage za srećom“ bliska i privlačna današnjoj ženi?
- Mislim da je to neka vrsta luksuza da bi zaista mogli da provedemo vrijeme slijedeći sreću. Ovo je svjetski problem broj jedan. Kada tako kažem, pretpostavljam da se mnoge žene s vremena na vrijeme zapitaju da li su one dovoljno srećne. Da li postoji nešto što treba da urade za promjenu. Da li one nekako mogu učiniti svoje živote boljima, za sebe i svoje porodice.
U svojoj knjizi „Supruga 22“ između ostalog kažete da je „ispovijest moćan afrodizijak.“ Za ovaj vaš roman neki kažu da je vrlo moćan afrodizijak. Šta Vi mislite o tome? Koja je to „ljekovita“ supstanca u vašoj knjizi? Da li zaista mislite tako, ili je to neka metafora?
- Anonimna ispovijest? Mogućnost da kažem apsolutnu istinu strancu? Strancu koji ne sudi, koji pažljivo sluša, koji postavlja sva prava pitanja? To je veoma seksi.
„Klizava godina” je priča o ženi srednjih godina u potrazi za kompromisom između svoje mladosti koja je već prošla i realnosti u kojoj mora da živi. Tematski ima veliku sličnost sa knjigom „Supruga 22“. Da li je to slučajnost?
- Pitanja koja su me najviše ovdje interesovala su ljubav, brak, roditeljstvo, i savremeni domaći život. Ja zamišljam da ću uvijek pisati o ovim temama u svojim knjigama. Pitanja koja su me najviše ovdje interesovala su ljubav, brak, roditeljstvo, i savremeni domaći život.
Možete li nam, prije svega, pojasniti: šta, zapravo, znači naslov Vaše knjige „Klizava godina”? Da li je to metafora kojom ste željeli reći da su sve godine u ljudskom životu zaista „klizajuće“. Ili to važi samo za godine lijepih dama kada one uđu u srednje doba svoje starosti.
- Klizave godine su godine „između“. Godine, kada možda imate osjećaj teškog vremena u svom životu, kako ga živite. Možete osjetiti da se vaš stari život završava i počinje nešto novo, ali to nešto novo još uvijek nema lice, odnosno ime.
Običan čitalac vaše knjige „Klizava godina”, mogao bi ovaj naslov da shvati i kao „poziv na buđenje“, ili, kao „upozorenje na brzi dolazak starosti“. Koliko sam ovom tvrdnjom u pravu?
- Da, potpuno je tačno, klizava godina je poziv na buđenje. Poziv da se obrati pažnja. Da biste shvatili sve što treba. Uzgred, klizavost ne mora samo da se desi u srednjim godinama. To se može desiti u bilo kojim godinama.
Knjigom „Klizava godina”, napravili ste podrugljiv uvid u život običnog čovjeka, pogotovo u tajne njegovog intimnog života, braka, porodice... Zato smatram da ova knjiga mora biti interesantna za veliki broj čitalaca. A šta kritika misli o njoj?
- „Klizava godina” je veoma dobro primljena. To je bestseler Njujork Tajmsa i NPR i najbolja knjiga godine u izboru lista San Franciso Chronicle.
Ovo je intervju za „Vijesti“, najtiražniji list u Crnoj Gori. Usput, da li vi znate gdje se nalazi ta veoma atraktivna i lijepa država Crna Gora?
- Nikada nisam bila u Crnoj Gori, ali, oh, kako bih voljela da je posjetim! Znam za Crnu Goru samo po reputaciji. Da, malo mi je neprijatno da priznam, preko filma o Džejmsu Bondu, „Kazino Rojal“, kome ću sada morati da se vratim i da ga odgledam!
Autor: Vujica Ognjenović
Izvor: Vijesti